Piše: Lana Poljak Branisavljević
DAROVANO VRIJEME
Kaže jedna kratka pričica ovako: Bio neki mudrac koji je u svojoj sobi držao veliku uru s njihalom koja bi svakoga sata odjeknula sporo, ali svečano. “Zar Vas to ne smeta?”, upita ga neki učenik. “Ne”, odgovori mudrac. “Prisiljava me da se svaki put upitam: što sam učinio protekloga sata?”.
Uhvatiš li se i ti ponekad, dragi čitatelju, u promišljanju kako upravljaš vremenom, kako planiraš sate i dane i misliš da oni o tebi ovise?
Dovoljna je neka bolest, nemoć tijela da shvatiš da dan nije u tvojim rukama, da nisi gospodar vremena, da nisi ti taj o kome sve ovisi, da sati dobivaju neku drugu “dužinu”.
Kako u tom trenutku sve one stvari i poslovi za koje si mislio da su neodgodivi i važni postaju manje bitni, shvatiš da i bez njih možeš. I zato me ova priča danas potiče da promislim: A što sam to ja činila u proteklih sat vremena? U što idu moji sati i dani? Ulažem li u ono propadljivo ili pak u ono vječno? Kakvi su moji planovi i vizije koje gradim?
Zapitaj se koliko često se tjeskobno zamaraš malim nebitnim stvarima…Biti svjestan dragocjenosti vremena u kojem jesi i koje je pred tobom i ne dozvoliti da ti sati prolaze površno, mimo tebe, u ispraznim poslovima – to je mudrost života.
Svaka minuta koja ti je dana prilika je za dobre i vedre misli, za odluku za zdravlje umjesto zagledanosti u bolest, za pohvalu, osmijeh…Vrijeme je nama dar i upravo o nama ovisi kako ćemo taj dar prihvatiti i za što ga upotrijebiti.
Hoćeš li naučiti novi strani jezik, pročitati dobru knjigu, igrati se sa svojom djecom, razgovarati sa svojim roditeljima, mužem, nazvati prijatelja u potrebi, otići u šetnju? Kada otkuca sat i podsjeti te da još jedan upravo prošao, što ćeš odgovoriti, na što si ga utrošio? Jesi li se davao ili čuvao?
Neka ti svaki sat ovog dana bude ispunjen smislom, dobrom, plemenitim mislima i djelima.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
