U uredništvu portala smo osobno uvidjeli kako nije jednostavno napraviti treći korak (misao, riječ i djelo) te pročitano provesti u praksu.
Kako bi sve nas motivirali i nadahnuli na konkretnu praksu odlučili smo pokrenuti novu kolumnu. Koja će za početak izlaziti dva puta tjedno i svaki tjedan će biti neki novi kolumnist član Zajednice Molitva i Riječ (ZMR). Ideja je da budu kratke, ali proživljene. Pozivamo i vas da pokušate s nama uroniti u praksu, ali i poslati nam svoje iskustvo prakse ili komentar na mail: urednistvo@hagio.hr.
Piše: Dragica Medved
Ljubiti svoje neprijatelje
Svima nam se dogodi da u životu imamo neku osobu koja nas povrijedi, učini nam nešto ružno. Pojavi se u nama ljutnja, odmak od te osobe i često nekako želimo vratiti uvredu. Požalimo se nekome da nam bude lakše. I ja sam upala u tu zamku i vrtjela sam film u glavi i tražila riječi što i kako istjerati pravdu.
Ovo mi je bio kamen o kojem sam se često spoticala. Oprostila bi, no ostala bi neka barijera. Zato sam čvrsto odlučila da ću u ovoj korizmi tu naviku mijenjati i da ću biti u miru sa svima ma što god mi učinili. No, nije to tako lako.
Treba mi strpljivosti, poniznosti i ustrajnosti u promjeni. Odlučila sam da ću moliti i opraštati na koljenima svaku jutro i večer i do sada sam ustrajala. U jednom trenu molitve dođe mi rečenica:
Ranjeni Isus u srcu toga čovjeku treba tvoju ljubav.
Ovo mi je bilo previše. Mogu oprostiti ali ljubiti, uh, bilo mi je teško i zamisliti. Pitala sam se kako dati ljubav kada sam povrijeđena i ljuta? I opet isti odgovor, ranjeni Isus u srcu tog čovjeka treba tvoju ljubav. Odjednom mi je postalo sasvim jasno zašto nije dovoljno samo oprostiti. U srcu toga čovjeka rana je koja vapi za ljubavi, da je netko nježno dotakne i zacijeli. Svojom ljutnjom ja sam tu ranu još više otvarala a on je bio još gori. Nju može zatvoriti samo ljubav, toplina i nježnost. Taj čovjek je prosjak ljubavi iako je grub i vrijeđa, no, on vapi za ljubavi.
Odlučila sam u svom srcu da neću negativno govoriti ni misliti o njemu. Dopustila sam da se ljubav Stvoritelja preko mene prelije u toga čovjeka. Nevjerojatno je kako se srušio taj zid koji me dijelio da učinim taj korak, više nisam osjećala nikakvu ljutnju i osjetila sam sućut za tog čovjeka. I još nešto, postala sam potpuno slobodna.
Ljubiti svoje neprijatelje i oprostiti temeljni je zakon života. Želim ti dragi prijatelju da u ovom Velikom tjednu upravo to učiniš. Nemoj dopustiti da te ljutnja i uvreda vežu, podjeli ljubav i budi slobodan.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
