Dio iz knjige: 33 meditacije autora Tomislava Ivančića

17 . BOG HOĆE I ČINI SAMO DOBRO

Tijek meditacije: Sjedim, ruke su mi spuštene u krilo, oslanjam se na noge, leđa su mi uspravna, disanje mirno. Iznad mene, kao more prisutnosti, jest Bog s bezbroj svojih darova, spreman da ispravi svaki moj krivi potez i izvede do ispunjenja svaku moju duboku čežnju. Upravo opipljivo osjećam tu prisutnost. Trenutna patnja i nevolja samo je kratka pravda Božja. Odmah nakon nje milosrđe je i sloboda od patnje i krivnje. Nasmijan pogled Božji prepun dobrohotnosti jest iznad mene. Ne dopuštam da i sjenka zla upadne u moje doživljavanje Boga. Ma kakav bio moj sadašnji život, on će biti blagoslovljen već u sljedećem trenutku… Lagano, otežući govorim: “Samo dobro dolazi od tebe. Nikada zlo. Samo dobro…”
I “plivam” u toj istini. Natopljen njome napuštam meditaciju.

Bog ne može pomisliti niti činiti zlo. Zlo je, naime, manjak dobra ili manjak egzistencije, nešto što bi trebalo biti, a nije. Bog je apsolutno biće, on se ne može mijenjati, on ne može biti okrnjen. On sve ima, sve može, sve misli, sve čini. Zato je on savršeno biće. On je naprosto dobrota, ljubav, ljepota, radost, pravednost. Zato Bog ne može nikoga uništiti. On može željeti i činiti samo dobro. Zlo dolazi od Zloga i od naše ograničene naravi, ono dolazi zbog uronjenosti u grijeh i nepovjerenja prema Bogu. Ma što ja činio, Bog me uvijek voli i želi me osloboditi. Ma kakav bio, Bog uvijek ide samo s pravdom i milosrđem meni u susret.

Bog je kao more koje se prema meni spušta da me u svakom slučaju usreći, oslobodi, usavrši, ispuni mi želje, da mi se daruje.

Pravda, milosrđe, ljubav, sućut, dobrota, praštanje – sve je to u Bogu. Uvijek samo za moje dobro, nikada za zlo. Sve zavisi o tome da li to vjerujem. Ne vjerujem li, zatvaram se Božjem spasiteljskom djelovanju i osuđujem sam sebe. Bog mi šalje samo DOBRO.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije

Prethodni članakRadost u slobodi
Sljedeći članakBOGATSTVO TIŠINE
Tomislav Ivancic
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre. Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik. Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu. Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na ... (Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)