Piše: Dragica Medved
Čovjek je najsavršenije biće na zemlji, kreativan je i stvara, savršen je umjetnik, otkriva i gradi svijet, stvara nove tehnologije. Stvoren je da ljubi, da širi dobrotu i ljepotu jer to nosi duboko u sebi. Uz takvog čovjeka osjećaš se jako dobro, rekli bi zrači dobrotom. No, s druge strane, neki drugi donose zle odluke na štetu sebe i drugih ljudi i, rekli bi, šire negativu i nekako ne volimo biti s njim.
Može li čovjek biti samo dobar? Ima li nešto u čovjeku što ga vodi na krivi put? Kada čovjek čini zlo kažemo da čini grijeh. U svakom je čovjeku dvojnost i dobro i zlo, i najveći svetac nije bez grijeha i najveći zločinac ima u sebi dobrote. Kada danas u nekom razgovoru spomenete riječ grijeh, odmah se on smjesti u Crkvu i doda se da je to način kojim Crkva plaši vjernike i želi imati kontrolu nad njima. Grijeh je prisutan, ali zapravo nitko ne voli uopće govoriti o njemu.
“Najveći problem današnjeg čovjeka je da izgubio osjećaj za grijeh“, rekao je papa Pio XII.
Zašto takav otpor za tu riječ? Danas je sloboda najčešće spominjana riječ. Ona daje čovjeku da može birati svu ponudu svijeta i živjeti u njoj bez osjećaja odgovornosti za posljedice. Ima li nešto u nama što nam govori da ne idemo baš dobrim putem? Ima li možda savjest koja tiho upozorava?
Ne poštujemo li prometne znakove na cesti stavljamo se u rizik da ugrozimo sebe ili druge, ali i da snosimo posljedice moguće kazne.
Je li baš sve što nam se nudi i doista dobro za nas? Na primjer, igre na sreću, kocka, droga, alkohol, sloboda spolnosti, trenutak nekakve radosti, a nakon toga dugovi, muka i što je još gore, traže još i ne daju ti mira. Ti si uvjeren da je sve u redu, da je ovo dobro, a naravno svi drugi su u krivu. Nedavno je jedan izliječen narkoman govorio kako je bio užasno ljut na ljude koji bi mu bilo što rekli jer on zna najbolje što je dobro. Rekao je da mu je savjest bila toliko pomračena da je kriminal koji je činio bio sasvim u redu, kako je osjećao samo požudu tijela za drogom koja ga je vukla u ponor.
Nije li najveći grijeh današnjeg čovjeka kada zadire u život čovjeka?
Uzima si pravo da on određuje hoće li netko živjeti ili ne, eutanazija, pobačaj se smatra pravom izbora, kada bioetičke znanosti govore o dobrobiti manipulacije ljudskim genima, embrijima, rodne ideologije, ideologija o smanjenju čovječanstva. Genetske manipulacije u proizvodnji hrane. Nije li to grijeh današnjeg čovjeka, nije li to oholost života koji vodi u propast? Ne zadire li čovjek u život koji je svet, koji je u rukama Stvoritelja od začetka do prirodne smrti?
U organu duhovne duše, slobodi koji mu je Stvoritelj dao, čovjek se odlučuje za dobro ili zlo, bira život ili smrt. Tu je čovjek potpuno slobodan i samo mu savjest, glas Bitka kao korektiv tiho šapuće što je dobro. Tu izabire život u slobodi ili neslobodi. Zlo koje ga zarobljava ponaša se kao imela na drvetu iz kojeg crpi snagu, jer samo ne može opstati.
Zlo koje čovjek čini ne ostaje samo njegovo zlo nego se ono širi i postaje zgusnuto zlo iz kojeg se rađaju razne katastrofe i pogibelji čovječanstva. Svaka negativnost i zlo zagađuje ne samo čovjeka neko i čitavu prirodu. Čovjek je odgovoran za sve i samo oslobođen čovjek od grijeha i mržnje može pomoći ovome svijetu.
Kako iz neslobode izaći u slobodu?
Čovjek želi biti slobodan, želi živjeti u radosti i miru i opet u svojoj se slobodi sam odlučuje izaći iz stanja neslobode. U slobodnoj volji, mudrom odlukom bira život u slobodi. Može li čovjek sam izaći iz zla ili mu treba Netko jači tko je pobijedio svako zlo? Umro je za naše grijehe i opačine, donio je Zakon ljubavi i opraštanja i otkupio nas kao robove da bismo bili slobodni. On je uništio grijeh i tako nas pomirio s Bogom, on je naš jedini mir. Daje nam nove oči, novo srce, a iz čista srca izlaze dobre misle.
Isus dolazi nama ljudima, uzima na sebe sve grijehe i poziva nas da ga slijedimo, prikovao je na križ našu zadužnicu i otkupio nas od prokletstva. Sada je na nama ljudima red. Imamo slobodu izbora i najvažnija je naša odluka za dobro.
Opraštanje nas oslobađa svakog zla, a opraštanjem drugima i njih oslobađamo.
Odreći se poslušnosti Zlome, priznati grijeh, a ne opravdavati se.
Odreći se sebe, umrijeti sebi i predati svoj život Isusu u ruke da ga On vodi. Rekao je, dođite k meni svi umorni i opterećeni i ja ću vas odmoriti, došao sam da život imate, u izobilju da ga imate. Bog uživa kada smo oslonjeni na Njega, kada smo sretni i radosni, kada mu vjerujemo, kada živimo po zakonu dobrote, istine i ljubavi.
Razmisli, odgovori i zapiši:
Pitanje: Ono što meni zatvara vrata do slobode je…
Ako ti ne ide na prvi pokušaj s odgovorom, zastani na trenutak i slušaj što ti naš Prijatelj iz Nazareta govori:
“Dođite k meni.“
To je poziv tebi, trebaš se dignuti i trebaš odlučiti: Idem. Ustat ću i poći k tebi Isuse, preopterećena sam svojim životom, grijesima, tolikim propustima, opterećena sam tijelom, želim slobodu. Isuse otvorio si mi oči, sada znam da je pobjeda nas nad svijetom u tome da idem za tobom, da upijam tvoga Duha… (Put u novi život, prof. Ivančić)
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.