Vratite nam tišinu

U pismenim ili usmenim svjedočenjima na kraju naših evangelizacijskih seminara ljudi bi najviše zahvaljivali na trenucima tišine u kojima su ranije izgovorene riječi mogle biti zasijane. Može li se Boga susresti i u buci, strci, jurnjavi? Možda ga i možemo okrznuti pogledom, došapnuti mu strelovitu molitvicu, ali teško možemo upoznati sebe bez tišine i osame.

0
71

Piše: Marina Peterlin, evangelizatorica

Tako je nepopularna, a tako potrebna. Sjećam se prije nekoliko godina profesora Tomislava Ivančića kako razočarano pogledava u nas po hodnicima „Šalate“ gdje je održavao Duhovne vježbe u šutnji, u nas koji smo brbljali za vrijeme pauze, iako nas je on kao voditelj uputio da vrijeme između predavanja provedemo u šutnji.

Mislili smo da je strašno važno odgovoriti na neko bezazleno pitanje. Da moramo, kao i inače ispuniti prazninu riječima. Šteta! Koliko propuštene mudrosti!

Poštovani, za nastavak čitanja trebate biti pretplatnik.
Ako već jeste pretplatnik

Kad nakon tišine opet progovorimo, naše će riječi stvarati mir i dobrotu.