Transkript sa 8. Studija, Prof. dr. sci. Tomislav Ivančić
Slobodna volja, to je ona koja uvijek želi slušati savjest, i kaže ovako: „Trebaš!“. Vrhunski ljudi su oni koji su protiv svojih negativnih emocija, oni koji su išli raditi i kada im je bilo teško. Najveće pravilo uvijek je bilo u duhovnom životu i životu intelektualaca: agere contra. Radi ono što je suprotno. Ne da ti se, baš to idi radi. Jer đavao djeluje na tvoje emocije i tebi se ne da ono što je dobro raditi. Ne, ne i ne. Baš tada radi jer tu te čeka najveći uspjeh.
Knjige sam napisao zato što mi se nije dalo pisati. Što me sve boljelo? Sjednem i počnem pisati. Mislim: „Što ću pisati? Joj, pa ne da mi se, nemam ništa na pameti.“ Napišem prvu rečenicu, a što ću sad? Drugu, treću i napokon samo krenu. Ustanem nakon jednog sata i petnaest stranica je tu. Zašto ništa ne pišete? Zato što slušate đavla. Slušate tijelo, točnije, slušate negativne emocije. Niste slobodni jer ne slušate savjest i to je muka.
Probajte misliti, kako ćete se pred sv. Petrom opravdati, pred Sucem vječnog života Isusom iz Nazareta, kada dođete gore? Nisi napisala ni jednu knjigu? Kako to? Pa znate, nisam imala inspiracije, reći ćeš. Što je rekao prof. Ivančić? On je rekao da treba sjesti i pisati, pa će nešto i biti. Pa zašto niste to napravili? On je uvijek uspio prvu rečenicu napisati, a ja nisam ni prvu ni naslov. Zatim se opravdavaš: “Znate, on je ipak muško, a ja sam žensko. On je ipak svećenik, a ja sam samo laik. On je ipak Ivančić, a ja sam samo na njegovom studiju”. Naglašavam agere contra, čini ono što ti se upravo ne da. Tu ćeš najviše prodrijeti i napraviti rezultata. Umoran si, hvata te gripa i imaš temperaturu. Hajdemo najprije napisati, a onda ćemo mjeriti temperaturu. Govoriš: “Joj… sad mi se tako ne da, strašno, najprije ću oprati tanjure, pa ću onda ispeglati hlače pa ću onda oprati kosu, joj sad sam zbilja umorna, sad ne mogu. Ne mogu ni čitati, a kamoli pisati”.
Sloboda je uvijek suprotstavljanje umoru, bolesti, lošem raspoloženju, gladi i žeđi. Suprotstavljanje. Jer živiš na zemlji gdje vlada knez ovog svijeta. Đavao, grijeh, nesloboda i on zato ima vlast nad tijelom, nad prirodom i zato te može preko tijela i psihe zarobljavati, ali ti njega pobjeđuješ svojom antropološkom slobodom koju ti je dao Stvoritelj. Sloboda, savjest, molitva.
Ti možeš biti gospodar, ne on. Činite tako. To vam je novo pravilo. Sljedeće godine kad dođete na studij morate napisati svoju knjigu. Vi se smijete, a ja ozbiljno mislim. Vi svi mislite kako je to nemoguće. To sam i sam mislio kad sam počeo pisati svoju prvu knjigu 1983. godine. Mislio sam: „Ma kud ću ja pisati knjigu.“ Onda sam sjeo i polako pisao. Oče, pa to ide. U dva dana napisao sam drugu knjigu koja je imala 33 meditacije. Opet sam sjeo i u mjesec i pol dana je izašla knjiga Susret sa živim Bogom. Bez neke pripreme, ali s iskustvom o kojem sam vam govori ova tri dana. S iskustvom Duha 1975. godine u Davoru. S tim iskustvom sam pisao. Do danas ono traje. Iza toga sam još napisao najmanje 99 knjiga. O člancima da i ne govorim. Kako je to moguće? Gledajte u mene i radite. Sjedi večeras i napiši 10 stranica. Ne nastaje ništa u glavi nego u djelovanju, radnji.
Kad radiš tada postaješ čovjek. Rad te obnavlja, a ne misao i riječi. Posao. Radi! Bog radi stalno. I ti trebaš raditi. Agere contra − sve u tebi govori: „Ma gdje bi ti mogao napisati knjigu?! Pa baš za inat ću napisati. Pa svi će se smijati…“ Ma krasno, bit će to knjiga humora. Svaki je od vas originalan i svaki može nešto napraviti genijalno. U svakome čuči mali genij, ali ti ga nikako nećeš probuditi, nikako da ga prihvatiš, da mu otvoriš vrata da on nešto napravi. Stalno otvaraš vrata đavlu, tijelu, negativnim emocijama. Stalno vičeš: „Ne mogu, ma tko sam ja. Joj… ja sam ponizan, ja ništa ne mogu. Tako mi otprilike mislimo u sebi i da nismo svjesni, tako u nama nastaju takve emocije, takvi nutarnji govori koji su užasni. „Ma ne mogu ja, tko sam ja, lako njemu on je za mikrofonom, mi svi sjedimo dolje, lako njemu pisati.“ Dragi prijatelji, počnite živjeti. Odmaknite se bar milimetar od tijela. Primaknite se duhovnoj duši. Primaknite se Isusu iz Nazareta. Neka Njegov duh u vama počne djelovati. Napravit ćete velike stvari, genijalne stvari. Taj trenutak da budete veliki tako je blizu. Čovječe, ne idi malen ispod zvijezda, kaže A. B. Šimić. Čovječe, za velike stvari si stvoren. Čovječe, ti neizmjerno nadilaziš samoga sebe, kaže filozofija. Prema tome, kad negativno misliš… Ne daj se zavoditi. Pa ne možeš tako prazan ići kroz život.
