Piše: Marijana Ištvanović, hagioasistentica 

Predragi čitatelju, poklanjam ti ove trenutke sabranosti u ljepoti koja nas okružuje sa svih strana. Jesi li  jutros otvorio prozore svoje sobe da uđe svježi zrak? Jesi li otvorio vrata i prozore svoje duše, da u nju uđe Život? Kod mene je svanulo još jedno suncem okupano jesensko jutro. A kod Tebe? 

Jesi li se ikada probudio u zoru ranog jesenskog jutra, kad sunce izlazi da pomiluje sva stvorenja i kad je tako nisko, da ga možeš srcem dodirnuti? Jesi li ikada hodao po jutarnjoj rosi koju miluju zrake sunca? Jesi li primijetio da za vrijeme izlaska sunca ptice visoko lete?

 A TI? LETIŠ LI VISOKO ili gledaš samo u probleme i trenutnu situaciju?

Doživljava li Tvoja duša tišinu jutra, cvrkut ptice, zraku sunca koja se probija do Tvojih dubina, da bi te obasjala? Doživljava li  tišinu ranog jutra, dok još nema buke u tvome gradu, tvome selu? 

Kada se tvoj pogled zadnji put zaustavio na beskrajnom plavetnilu neba, iznad tvoga grada, sela i doživio blagoslov Neba koje blagoslivlje sva svoja stvorenja? 

Jesi li, dragi čitatelju, zahvalio za darovano jutro i u tom jutru zavolio i prihvatio sebe, jer samo Ti stanuješ u svome tijelu i hodaš svojim nogama, po ovom komadiću darovane zemlje s još 7,5 milijardi ljudi? 

Ako nisi, trenutak Ti je da zastaneš, da se pokloniš Onome koji drži zemlju i čitav svemir na svome dlanu i rijeke, i mora, sunce, mjesec i zvijezde, planine i plodnu ravnicu.

OSTANI TIH… SLUŠAJ

KAKO TI TIŠINA PROGOVARA, 

KAKO TE NEBO DODIRUJE SA SVIH STRANA,

ZRAKE SUNCA TE GRIJU I VJETAR MILUJE, A NE ZNAŠ ODAKLE DOLAZI

Kad osjetiš duboki mir, molim te, STANI i budi zadivljen. Prepusti se jutarnjim zrakama sunca, da obasjaju svaki kutak tog DRAGOCJENOG BIĆA kojeg Netko poznaje po imenu.

Neka tišina zavlada čitavim tvojim bićem i izmami osmijeh na tvome licu. Ako se ne dogodi odmah, čekaj, budi tih. OSLUŠKUJ.

I ako si se uspio nasmijati Ljepoti, zapamti taj dan. TO JE SUSRET TEBE I LJUBAVI. 

A kad dopustiš da te Nebo DOTAKNE, više nitko neće od tebe bježati, jer Ti si sada komadić Neba, zraka, sunca i za njega. Mrak nije ništa drugo nego pružena šansa da prijeđeš na stranu svjetla. Vjerujem u tebe, dragi čitatelju i znam da ćeš sjati svojim bližnjima, na svome poslu i svima koji te trebaju. Baš radi njih, otvaraj svoje srce svakoga jutra, svoje oči, svoje uši, svemu lijepome što te okružuje. A ljepote je prepuno.  

Radosno Ti svako tvoje rano jutarnje buđenje, ispod komadića Neba darovanog tebi.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije