Iz knjige: Roditelji, učitelji i učenici
Prosvjetni djelatnici su ne samo posrednici znanja, nego izgradnje ili razgradnje učenika. Moralno-etički život i pozitivan stav prema životu u prosvjetnog djelatnika su bitni za njegovo zvanje, za obrazovanje i odgoj učenika.
Ne postoji privatni život kad se radi o moralnoj izgradnji prosvjetnog djelatnika. Ne može se živjeti dvolično, jedno pokazivati izvana, a drugo zastupati iznutra. Duša i savjest neposredno zrače ono ono što njih ozdravlja ili ono što ih ranjava.
Školstvo, ali i sav javni život moraju se početi izgrađivati prema znanstvenim otkrićima i principima čovjekove zakonitosti, kako tijela, tako i duhovne duše. Ne čini li se tako, tada škola sama sebe razara i negira, a javni djelatnici ranjavaju i onesposobljavaju društvo.
Na učenike i njihov život ne utječu toliko riječi koje djelatnici govore, nego njihov unutarnji stav prema moralu i humanosti, prema istini i ljepoti.
Primjeri privlače, uzori izgrađuju, iskustvo svjedoči i uvjerava. U prosvjeti ne prosvjetljava učenike znanje, nego vrline, krjeposti i moralni život.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
