Piše: Željka Karakadić
Na njegov seminar došla sam kao djevojka u dvadesetima, koja beskrajno puno očekuje i traži od života, a ne nalazi ništa posebno. Sve do tog vrućeg lipanjskog vikenda, kad sam napokon slušala i gledala čovjeka koji govori sve ono što sam znala da je duboko u meni pohranjeno, ali nije bilo življeno, što iz želje da se prilagodim svijetu, što iz nemoći i neznanja kako. Oči su mi bile pune suza i samo sam se pitala je li moguće živjeti sve što ovaj svećenik govori, jer do tada nisam poznavala nikoga tko bi tako govorio i živio. Od tada nisam prestala dolaziti na njegove seminare i predavanja, a moj je život počeo cvjetati.
Došla sam do istine i prionula uz nju. Učila sam kako se liječe ranjenosti i liječila se.
Osobita odluka za radikalnu promjenu života i po tome novi životni put, dogodio mi se kroz duhovnu obnovu za mlade koju je prof. Ivančić održao u ljeto 2005 godine u Sošicama. Sva područja mog postojanja doživjela su promjenu. Stare prijatelje zamijenili su novi, jedan studij zamijenio je drugi, koji je bio u skladu s mojim afinitetima i talentima i koji sam s lakoćom završila, dobila sam izvrsnog duhovnika, trajnu radost i perspektivu života, počela djelovati u skladu sa svojom osobnošću, sposobnostima i interesima, nizala su se putovanja, druženja, poznanstva, spoznaje. Doživjela sam ljepotu i dubinu kršćanskog života, (na)učila moliti i izgrađivala se u fascinantnim spoznajama hagioterapije. Opasana svim tim poticajima i napokon duhovno nahranjena, u jednoj ispovijedi sam doživjela osobni susret sa živim, milosrdnim Isusom iz Nazareta i doživjela da mu je neizmjerno stalo do mene, kao nikome nikada, a da mu moj grijeh nije uopće važan. To iskustvo pronalaženja sebe u „zagrljaju“ i prihvaćanju od samog Boga, iskustvo je koje nadilazi svako drugo. Od tada sam uvjerena da me njegova ljubav drži i da struji mojim bićem. Iz te ljubavi onda izlazi svaka moja ljubav, svako odricanje ima smisao, svaka situacija je prilika…
Imala sam privilegiju i čast nekoliko godina provesti u suradnji s prof. Ivančićem. U tome je uvijek bilo najvažnije ono Božje među nama jer to nas je spajalo i vodilo istim stazama. Promatrajući ga izbliza, upijala sam primjer discipliniranog, jednostavnog, poniznog, Bogom bogatog i Bogu posvećenog života, a zahvaljujući tome uvijek iznova imala snažan poriv biti bolja, snažnija osoba, koja hrli k nadahnućima odozgor.
Na temeljima i blagu koje sam tu primila, izgrađen je moj osobni, obiteljski i profesionalni život, a to je tek kap u moru dobra koje je, zahvaljujući predanju prof. Ivančića i po njemu, natopilo ovu zemlju.
Sva ohrabrenja, osmjesi, roditeljski poticaji, ali i opravdane kritike, koje mi je prof. Ivančić uputio, i nakon njegove zemaljske smrti jednako živo usmjeravaju moje odluke i korake. On tu negdje drhti nada mnom, nad nama, njegov trag i ostavština svijetle po našim životima. On traje jer se sav pretvorio u Vječnoga.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
