Piše: Hans-Jürgen Reichhardt, Njemačka

Prijevod s njemačkog: Dario Ribič

Hagioterapiju sam upoznao 2004. godine. U prve tri do četiri godine samo sam se osobno „obračunavao“ s hagioterapijom, primjenjivao je na sebi te šutljivo puštao da ona kroz mene djeluje u mom okruženju.

Tada još nisam shvaćao domet, snagu i poslanje hagioterapije za potrebe ovog vremena; činila mi se kao samo još jedna među mnogim terapijama i kao jedna vrsta „nutarnjeg iscjeljenja“.

Moje djetinjstvo bilo je vrlo teško, obilježeno nasiljem, odbačenošću, ovisnošću, razvratom i drugim negativnostima. Nikada nisam točno znao od čega stvarno patim i gdje je moje mjesto u ovome svijetu. Doživljavao sam neobjašnjive strahove i probleme u ophođenju s drugim ljudima, u izgradnji prijateljstava i općenito zajedništva. Sa šesnaest godina sam prvi put konzumirao marihuanu…

Postao sam policajac i počeo živjeti s jednom djevojkom koja je ostala trudna te smo se odlučili za pobačaj na kojem sam bio prisutan. Kratko nakon toga ona više nije bila moja djevojka, izbacio sam je iz stana, postao hladan i nasilan. Obilazio sam noćne klubove, opijao se i ponovno postao ovisnik o drogama, sve do kokaina i dizajnerskih droga. Moji dugovi su rasli i bilo mi je sve teže prešućivati takav život u policijskoj službi.

Nakon onog pobačaja puno sam se bavio ezoterijskom književnošću, psihologijom, dalekoistočnim metodama iscjeljivanja, no, nisam nikada dalje išao u tom smjeru.

Nakon potpunog sloma za Božić 2002. godine zavapio sam Bogu da mi pomogne i on je to učinio.

U svibnju 2003. upoznao sam na svom mjestu službovanja kolegu koji je bio duboki vjernik te je također to i živio. Pomoću njega sam iskusio tu bezuvjetnu Božju ljubav. Tu ljubav, to slušanje i poštovanje mi još nikad nitko nije pružio. Odmah sam bio spreman za ispovijed, dva dana kasnije obavio sam jednu sveobuhvatnu životnu ispovijed koja je trajala tri sata.

Preko posla sam došao u kontakt s jednom gospođom koja je duhovno teško patila i posjećivala razne psihijatre; imala je maloljetnu kćer o kojoj se nije mogla brinuti, ali ju je to dijete održavalo na životu. Dobili smo zadatak oduzeti joj to dijete. Kolega, koji je imao tridesetogodišnje iskustvo u policijskoj službi, razgovor s tom ženom prepustio je meni. U našem petominutnom razgovoru ona se neprestano derala. U srcu sam počeo zahvaljivati za nju i postavio joj nekoliko ozbiljnih pitanja u vezi nje same. Postala je potpuno mirna, slušala me i ukratko mi ispričala svoju povijest. Bio sam iznenađen. Gospođa koja nas je obojicu još prije pet minuta htjela gotovo pretući odjednom je bila potpuno mirna te nam je dobrovoljno izručila svoju kćer u ruke kako bismo je mogli odvesti odgovarajućim institucijama.

Već sam tu bio shvatio da su zahvaljivanje i ljubav nešto snažno što ljude mijenja.

Nakon obraćenja 2003., dao sam otkaz u veljači 2004. I tu sam susreo hagioterapiju. Čitao sam knjigu „Dijagnoza duše“ i u srcu prepoznao da je to odgovor za moj život.

Korak po korak počele su se događati najčudesnije promjene u mom životu.

Već sam 2003. prestao pušiti i više nisam uzimao droge. Svakodnevno sam čitao Sv. pismo, išao na ispovijed, pohađao sv. misu, a prije svega sam si uzimao najviše vremena za molitvu. Godinama sam vodio dnevnik o svim događajima. Noćna bdijenja, dnevna klanjanja, post i dobro duhovno vodstvo bila su sredstva koja su me sve dalje vodila.

Ali, tek s intenzivnim studijem i s praktičnom primjenom hagioterapije shvatio sam da se tu radi o nečemu više od nutarnjeg iscjeljenja.

Radi se i o sveukupnom Stvoriteljevom planu, o univerzalnom spasenjskom planu u kojem čovjek živi, radi i djeluje. Godine 2008. sam stupio u kontakt s formacijskom grupom u Münchenu i gospođom Renate Loss. Shvatio sam da sam patio od teškog postabortivnog sindroma i to ne samo zbog pobačaja vlastitog djeteta, nego i moje vlastite priče. Tu sam patnju proživio već od začeća.

Kada sam otkrio korijen svoje patnje, mogao je početi moj razvoj prema cjelovitosti i ozdravljenju. Moj život je dobio novi smisao!

Hagioterapija je doista put stvaranja novog i cjelovitog čovjeka i zapravo čitavog stvorenja.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje. Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.