Pripremila Željka Kolar
Prema predavanju prof. T. Ivančića, ( Arhiva Hagio.hr)
Radna terapija stoga što duhovna bolest nastaje između ostalog i tamo gdje su zanemareni čovjekovi talenti i gdje njegova kreativnost nije ostvarena. Ako se čovjek ne razvija kroz neki rad u njemu će se pojaviti samosažaljenje, depresija, agresivnost, ovisnosti svih vrsta pa čak i sklonost sucidu uslijed besmisla. Kod rada se ne radi samo o tome da čovjek nešto doprinosi svijetu ili da zarađuje da bi preživio, nego je u radu prvenstveno njegov osobni razvoj. Rad nije nešto čime čovjek zarađuje, nego rad njega obogaćuje.
Radeći čovjek se kreće, otkriva, saznaje, ulazi u nešto što prije nije poznavao, stvara, postaje sve sposobniji i time sretniji. Jednostavno raste kao čovjek.
Zato rad spada u makroterapiju, baš kao što lijenost spada u makropatologiju. Svatko je više-manje lijen, odnosno, svi smo na zemlji ranjeni lijenošću – zlo nas uvodi u to da ne stvaramo. A čovjekova veličina je upravo u radu jer radom se suprotstavlja zlu i ostaje zdrav.
Čovjek napreduje po tome što radi, a ne po tome što je samo završio neke škole.
Jer, samo radeći čovjek napreduje, a ne po tome kolike je škole završio. Diploma ne čini čovjeka sretnim, nego rad. Osim toga, diplome ionako zastarijevaju i potrebno je stalno nešto učiti. Potrebno je vjerovati u razvoj svoje inteligencije.
Čovjekov mozak se razvija samo dok razmišlja i radi.
Ulažeš li sebe ili ne? Želiš li raditi ili ne? Nemoj čekati da ti država da posao. Toliko ima starica, siromaha, djece koji te trebaju. Idi i učini nešto za njih; oni će te nagraditi i već ćeš bit sretan/-a. Pokušaj sam/-a sebi naći posao, a ne očekivati od države. “Zacrtaj” si nešto i počni raditi, napravi plan što ćeš sutra novo napraviti i počni, i tako za svaki novi dan.
Rad kao makroterapija oslobađa čovjeka od ovisnosti, depresija, krivica, a za kreativnost. Opasno je biti bez posla jer tada te mogu “zaposliti” strah, grijeh ili bolest. S druge strane, dok radiš ti si genijalan/a si i svatko će te pohvaliti.
Za rad treba hrabrosti. Zato i hagioasistenti često ljude potiču da naprave neki konkretan korak i uđu u neki posao.
Svaki je rad ujedno i ulaganje u sebe. Važno je biti hrabar i boriti se protiv lijenosti i protiv mirovanja. Poznato je da vrhunski ljudi koji prestanu raditi kada odu u mirovinu, obole i fizički i psihički.
Odmor i mirovina ne sastoje se u tome da čovjek ne radi, nego da sada radi nešto drugo.
Je li tvoje srce ikad stalo?
A zašto onda ti stojiš?
Misli i radi. U tome je tvoja veličina.
