*prema istoimenoj knjizi prof. dr. sc. T. Ivančića, u izdanju Teovizije
Profesore,
od kada sam u politici imam strašne tjeskobe…
Čovjek je stvoren slobodan i odgovoran. Darovan mu je razum i um, ali i savjest. Darovana mu je kreativnost i karakter. Politika je kao i sve djelatnosti podložna općem dobru ali i zlu. Radite li u politici na dobru čiste ste savjesti i vaš organizam funkcionira zdravo. No ako se pokoravate ideologiji stranke tada su razum i karakter ugroženi a savjest reagira strahom, tjeskobom i nemirom. Tada niste slobodni ni svoji i vaš organizam reagira obrambeno, traži da smije raditi zakonitošću savjesti, uma,karaktera i slobode.
Ako to ne može predaje se smrti koja se očituje u depresiji. Tjeskoba je znak nemoći organizma da živi svoj razvoj, da izrazi svoju kreativnost i time smisao života.
Zlo razara dobro, a život je dobro.
Tjeskoba je znak, simptom da je dobro života ugroženo ili nemoćno.
Pogledajte, radite li slobodno, odgovorno, trudite li se oko dobra, oko razvoja i povjerenja u domovini, jeste li u politici radi svoje karijere ili radi dobra koje tamo možete učiniti za druge i domovinu. Da biste izišli iz tjeskobe vratite se odgovornom djelovanju, govoru i mišljenju u politici i zdravlje organizma će se vratiti.
Tomislav
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
