POKRETAČ MIRA
Čitajući najnovije vijesti koje iz minute u minutu donose informacije o novim ratnim žarištima, eskalacijama sukoba i sve većim borbama među narodima uhvati me silna tuga. U meni se svaki put iznova pojavi neki unutarnji krik: “Ljudi dragi, nemojte to činiti! Ne vjerujte zlu koje vas želi prevariti! Ne pristajte na smrt!”. Često promišljam upravo o tome: što je to u čovjeku da čini nepravdu, da čini zlo, da želi uništiti drugoga ili da drugoga mrzi… Velika je to duhovna nemoć i patnja u srcu onoga tko tako čini…
Nedavno sam pročitala jednu pričicu koja na prvi pogled djeluje pomalo i simpatično, no zapravo nam otkriva kako je malo potrebno da zlo nađe neku pukotinu u našem povjerenju, da nagrize našu ljubav i dobrotu, da uprlja naše dostojanstvo. Jedna gesta, jedna sumnja, jedna gruba riječ, jedna laž, jedna odluka protiv svoje savjesti, protiv istine… Priča ide ovako :”Tata, kako nastaje rat?” pita mali Zoran, nakon večernjeg dnevnika. “Vidiš, mali moj, stvari ti idu više-manje ovako: recimo, Engleska i Sjedinjene Američke Države ne slože se oko nekog pitanja…” Mama ga prekine:” Ne govori djetetu gluposti. Amerika i Engleska nikad nisu bile u sukobu!”.” Pa što ima veze, ja to kažem kao primjer”. “Na taj način puniš malome glavu ludorijama!”.” Ja mu barem nečim punim glavu, pored tebe bi bila potpuno prazna!”.”Ma nemoj, molim te!Kako ne vidiš da si upravo smiješan?”.” Hvala, razumio sam!”, prekine ih mali Zoran.
Dragi prijatelju, ima li i u tvojoj okolini ovakvih “malih” ratova? Jesi li i ti koji put njihov sudionik? Najveći sukobi i veliki ratovi počinju u našim srcima, zar ne? Hoćemo li nadići uvredu ili grubo uzvratiti? Hoćemo li se osmjehnuti ili grubo namrštiti? Hoćemo li se stalno iznova vraćati na nečije propuste ili početi vjerovati da taj čovjek može biti drugačiji? Od Dobra si i za Dobro stvoren! I ova osoba do tebe jednako tako! Dobrota je stvorila ovaj svijet i u njemu se želi nastaniti. Dobrota tebe treba i tebe čeka da je posvuda nosiš, da prestane razdor u tvojoj obitelji, u tvome braku, na radnom mjestu… Ti možeš biti pokretač mira. Tvoje misli, tvoje riječi i tvoja djela mogu zaustaviti brojne sukobe. I sam Stvoritelj nam obećava: ” Mir vam svoj ostavljam, mir vam svoj dajem!”. Ali ne onaj prividan kakav možda mi očekujemo, ne onaj kakav svijet daje, nego Njegov mir.
Stanimo načas u tišini pred svoga Stvoritelja i otvorimo Mu iskreno svoje srce: “Oprosti mi, Stvoritelju moj, što često nisam graditelj mira… Što ne slušam Tvoj glas već uporno i tvrdoglavo radim po svome… Oprosti nama ljudima što ne poštujemo zakonitosti koje si nam povjerio, obezvrijedili smo život… Oprosti meni što ne znam dovoljno ljubiti… Dragi ljudi oprostite mi što vam ne praštam nego vas često osuđujem… Žao mi je. Želim od danas graditi mir u svom srcu, svojoj obitelji, svojoj domovini…”. Ostani tako u tišini i osluškuj što ti je u srcu, a zatim posluhni Stvoriteljev odgovor…
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
