Pripremila: Lara Lucić
„Vi ste svjetlost svijeta“ (usp. Mk 5,14): govori nam Isus, Isus nije rekao budite svijetlo svijeta već da to jesmo. Svi kršćani imamo milost Oca, Sina i Duha Svetoga. Jesmo li toga svjesni? Svrha svakog kršćanina je biti čovjek za druge. Preko kršćanina svi drugi ljudi mogu dotaknuti Isusa, nekršćani od nas imaju koristi. Europa i zapad propadaju jer MI kršćani nismo Kristovi. Nismo autentični, bez Isusa smo ništa niti možemo što učiniti.
Tako je započela tribina Iz ovisnosti u slobodu održana 05.11.2025.g. u vjeronaučnoj dvorani Župe Bezgrješnog začeća Blažene Djevice Marije u Novoj Gradišci, a koju je predvodila Zrinka Ferenčina, hagioasistentica i voditeljica Centra za hagioterapiju.
Nakon ovako možda „teških“ uvodnih riječi sudionicima je ipak dana utjeha. Svatko od nas je Božje stvorenje, čovjek je vrhunac Božjeg stvaranja i za svakoga od nas Bog ima plan. Grijehe koje činimo nam „zamute“ da čisto vidimo te planove i to nas sprječava u ostvarenju tih planova. Bog nam je prilikom stvaranja udahnuo duhovnu dušu koja se sastoji od različitih organa – intelekt, pamćenje, kreativnost i mnoge druge, između ostalog i slobodu.
U svojoj slobodi čovjek se može opredijeliti za zlo i onda on više nije slobodan, tada čovjek razara svoje postojanje jer se udaljio od Boga. Svoju život uvećavamo čineći dobro, a umanjujemo čineći zlo. Opredjeljujući se za zlo razaramo sebe i sve druge ljude oko sebe. Potrebno nam je oproštenje grijeha, a to nam je dao Isus Krist svojom mukom i Uskrsnućem. Čovjek se ravna po svojoj slobodi, ono za što se odlučuje to i postaje. Đavao nas zavodi i šapće nam da nije odmah nužno da nešto učinimo, da imamo vremena za molitvu, da to što činimo i nije baš u potpunosti zlo. Te njegove ponude su privlačne i tu posustanemo i poslušamo. S vremenom postajemo robovi tijela, naše tijelo gospodari nama i tada je to ovisnost. Spuštamo se na niži nivo, životinjski, postajemo manje čovjek. Savjest koja nam je od Boga darovana nam govori kojim putem ići, ali taj put je teži „Jer su vrata uska i uzak je put koji vodi u život“ (usp. Mt 7.14)
Cijeli život nešto učimo. Dok smo bili djeca naučili smo hodati, govoriti i naše tijelo to sada samo odrađuje. Ne moramo se fokusirati kako nešto izgovoriti ili kako napraviti korak, sve je to upisano u naše tijelo.
Ako u svoje tijelo „upisujemo“ dobre navike što su onda vrline, ali i loše što su onda poroci koji mogu prerasti u ovisnost. Ovisnost je znak da nam je sloboda ranjena, psihički smo nemoćni jedino nas Duh može osloboditi.
Na pitanje: Prepoznajete li u sebi neke ovisnosti? odgovori sudionika tribine su bili potvrdni i odgovori su sljedeći: cigarete bez kojih se ne može biti duže od sat vremena. Zatim jedan sudionik je rekao da bez obzira što je siguran da je nešto odradio mora se vratiti i još jedanput sve provjeriti. Ili ovisnost o ljudskim obzirima, što će neko drugi reći o nama. Voditeljica Zrinka tu je ispričala vic koji se uklopio u ove ovisnosti koje su možda male, ali nas mogu značajno ograničiti u našim životima, a vic ide ovako: Fata jednoga dana šetala ulicom, ispod ruke nosila je peglu. Susrela je svoju poznanicu koja ju je upitala: bolan Fato što nosiš tu peglu, a ona će joj: dosta mi je više razmišljanja jesam li ju isključila, nisam li ju isključila.
Ovisnost je simptom besmisla, oštećen nam je život, sloboda i dobrota. Da bi smo se oslobodili ovisnosti trebamo to i poželjeti, ali često su nam naše ovisnosti ugodne. Put do slobode je Duhovni put i događa se djelovanjem Duha svetoga. Radost i sreća svakog čovjeka je u odluci za dobro. Sami ne možemo do slobode treba nam onaj koji može nadvladati zlo, a to je Isus Krist. Put prema slobodi je u komunikaciji s Bogom ili jednostavno rečeno molitva, potrebno je na mjesto loših navika upisivati nove dobre navike. Koraci do slobode su prvo i osnovno priznati da imamo problem da nisam slobodan, zatim potražiti pomoć. Pronaći osobu koja ima poveznicu sa apsolutnim dobrom (s Bogom), pronaći osobu koja u nama vidi dobro, koja nas vidi kako nas vidi naš Stvoritelj. Također potrebno je već spomenuto upisivati dobre navike, biti spreman na odricanje i shvatiti da odricanje nije askeza već je to treniranje naše slobode, našega tijela. Nužno je i zavapiti Duhu Svetomu i samo uz njegovu pomoć doći ćemo do prave slobode, ne samo apstinencije.
Na kraju je svim sudionicima postavljeno pitanje:
Što ja želim od života? Želimo li živjeti u slobodi ili dopustiti tijelu da nama gospodari?
Idemo se odlučiti za slobodu, poželimo povjerovati da možemo biti slobodni, imajmo povjerenje u svoga Stvoritelja, molimo ga da nas oslobodi naših vezanosti i zahvaljujmo što će nas od tih vezanosti osloboditi.
Sljedeća tribina bit će 03.12.2025. na istom mjestu u isto vrijeme pod temom: Rane Govora, „ Po govoru se čovjek prepoznaje“.
