Nedavno mi je prijateljica koja je davno otišla živjeti u inozemstvo ispričala neobičan događaj. Rekla mi je da joj je jedan kolega na poslu rekao da je – leptir. Ona se na to spontano i pomalo naivno nasmijala, misleći da je riječ o šali. No ubrzo je pozvana na razgovor u kadrovsku službu i gotovo ostala bez posla. Od nje se očekivalo da se ispriča kolegi jer ga nije prihvatila kao leptira.
Kao da živimo u svijetu u kojem je ono što je prirodan zakon postalo predmet ismijavanja, a ono što je očita devijacija podiže se na pijedestal i traži da mu se klanjamo.
Čovjek u sebi nosi određene zakonitosti, kao što i priroda ima svoj red. Vjerujem da bih, kada bih o ovome govorila svom djedu, morala nekoliko puta ponoviti priču da uopće shvati o čemu govorim. Za njega bi to zvučalo kao neka šala ili izmišljotina. A danas je to postalo gotovo normalno.
Čini se kao da se svijet okrenuo naglavačke.
I nikad čovjek nije bio u većem izobilju, a nikad nije bio nezadovoljniji.
Tvorca prirode i nas samih stavili smo po strani, izgubili smo sebe, nismo više u svom središtu.
Imati je postalo važnije nego biti.
Kreacija smo samog Stvoritelja i što više bježimo sve jadniji bivamo.
Povratak Izvoru jedina je nada.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
