Ovih dana je matura, upisi u srednje škole i na fakultete. Gledaju se rang-liste, odbrojavaju sati do objave rezultata, raduje se uspjehu ili tuguje zbog neostvarenih očekivanja. Dojam je da nekoliko brojeva na popisu određuje budućnost.
Kada rezultat nije onakav kakvom smo se nadali, roditelji često kažu: „Samo neka si živ i zdrav.“
Zaista je važno biti živ i zdrav, ali je li najvažnije? Živi li se puninu radosti?
Divno je upisati školu koju želiš. Lijepo je pronaći posao koji voliš, ostvarivati svoje snove i razvijati darove koje si primio. Sve su to vrijedne stvari.
Ipak, vrijedim jer postojim. Postojim jer me Ljubav htjela. Moja originalnost biser je.
Nerijetko se drugima divimo, sebi ne. Kod drugih lako prepoznajemo ljepotu, sposobnosti i dobrotu, dok svoje često ne vidimo ili ih smatramo nevažnima.
Znamo veličati tuđe darove, na svoje odmahnemo rukom. Kao da nije isti Darovatelj.
Čini mi se najteže od svega je zavoljeti sebe.
Kada čovjek otkrije svoju vrijednost, više je ne traži u uspjesima, priznanjima ni tuđem mišljenju. Jer zna da je ljubljen prije svih uspjeha i da njegov život ima smisao.
Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.
