U JEDNOSTAVNOSTI SRCA
Ovoga sam ljeta uvidjela koliko su djeca jednostavna i spremna na igru. Prilikom ulaska u more jednoj sam malenoj djevojčici privukla zračni madrac, i ona mi je odmah uzvratila osmijehom. Ubrzo je njezina prijateljica odlučila izići iz mora, a ja sam ju upitala: „Tvoja prijateljica izlazi iz mora? Što ćeš sada?“ Ona me pogledala i odmah rekla: Ti ćeš se sa mnom igrati ako to želiš?
Nevjerojatno mi je s koliko je jednostavnosti i lakoće ova malena djevojčica sve okrenula na dobro. Istog trenutka je počela igra, a ja sam na trenutak uronila u dječji svijet jednostavnosti i zaigranosti.
Prije mnogo godina čula sam jednu rečenicu iz Knjige mudrosti (Mudr 1,1), koja me osobito pogodila a tiče se jednostavnosti. Koliko je jednostavnost važna, govori nam činjenica da se u Knjizi mudrosti spominje na samom početku. Ona glasi:
„Ljubite pravednost, vi suci zemaljski, pravednim mislima mislite o Gospodinu i tražite ga u jednostavnosti srca.“
Upravo tu jednostavnost, o kojoj sam često znala promišljati, o ljepoti i mudrosti koja se krije u njoj, sada pronalazim u srcu djeteta.
Preko njih imam osjećaj da sam zakoračila u nebesku stvarnost, ponijela komadić neba i više se zbližila sa Stvoriteljem. Uče nas kako biti jednostavni i prepustiti se Stvoritelju, uvijek usmjeravati svoj pogled prema gore, iznad zemaljskog i ograničenog u neslućene visine, u Stvoritelja koji nas poput dobrog Oca uvijek čeka širom raširenih ruku. Privija nas uz sebe kao što majka privija dijete uz prsa i govori:
„Ne boj se! Ja sam te otkupio. Imenom sam te zazvao. U dlanove sam te svoje urezao. Ako te otac i majka ostave, ja te nikada ostaviti neću. Ti si moje milje, moje ljubljeno dijete.“
Dragi čitatelju, slobodno se privij uz Stvoritelja poput malenog djeteta. Želim ti dobar i u jednostavnosti srca ispunjen današnji dan! Sjeti se da su veliki i vrhunski ljudi uvijek jednostavni i da ljudi i svijet vape za jednostavnošću srca.
Rođena u Zagrebu. Po struci mag. prometa. Kao član Zajednice ZMR se nalazi u četvrtoj točki formacije te je na putu izobrazbe i pripreme za hagioasistenticu. Sve ono za čim je čeznula pronalazi u radu i djelu prof. Tomislava Ivančića s kojim se prvi puta susreće 2016. godine. Od tada ne prestaje istraživati, čitati i proučavati profesorovu bogatu ostavštinu. Na KBF-u je završila program cjeloživotnog obrazovanja „Teološka kultura. Zaposlena je te u svoje slobodno vrijeme voli učiti strane jezike.
