Prije desetak dana trpila sam jake bolove u lijevoj ruci. Bol je bila toliko jaka da nisam mogla podići ruku kako bi se obukla, umila lice, a kamoli njome bilo što podigla. Kroz par dana, uz pomoć masaže, lijekova i odmora, bol je prestala i ubrzo sam ponovno počela normalno obavljati sve svoje svakodnevne aktivnosti i obaveze. No, jučer, u jednom trenutku dok sam podizala poprilično težak ruksak, bol se iznova nakratko javila. Podsjetila me na to kako sam olako zaboravila da trebam biti pažljivija. Postoje brojni trenuci u našim životima u kojima smo doživjeli Stvoriteljevu blizinu i pomoć. Snažno se sjećam kako me proveo kroz moje mladenačke strahove i pokazao mi da je On gospodar moga života i da strah nikada nema zadnju riječ. To su bili trenuci mog potpunog pouzdanja kada sam Mu dopuštala da me drži za ruku i da u svakoj situaciji bude sa mnom. Prisjećam se vremena studiranja kada me podizao nakon svakog mog pada. Danas me strpljivo vodi kroz izazove braka i roditeljstva, hagioterapije…
A ja, ipak, unatoč svim dosadašnjim iskustvima, opet posumnjam i nekako brzo i pomalo naivno to sve zaboravim, lako se počnem iznova oslanjati na svoje psihofizičke snage misleći: “Mlada sam, ništa me ne boli, u snazi sam, mogu ja to sama…” Čovjek je mudar samo ako se uvijek iznova podsjeća od koga je potekao i gdje je izvor njegove snage. Ako zna zahvaliti za ono dobro i za ono loše. Ako zna prepoznavati i cijeniti ono što mu je darovano. Prošli tjedan održan je osmi međunarodni evangelizacijski i hagioterapijski susret u Zagrebu. Svi mi sudionici kroz pet dana susreta u zajedništvu smo primali neizmjerno duhovno blago. Mnogi od nas svjedočili su koliko im je ovaj susret značio, na što ih potaknuo te kako smo mnogo toga vrhunskoga čuli i primili. Opasnost koja stoji “iza ugla” jest uči opet u svoju svakodnevicu i malo pomalo sadržaj koji smo primali počinje blijedjeti…
U srcu mi zato odjekuje poticaj: ” Ne zaboravi! Prisjećaj se! Srcem zahvaljuj za ono što si primio. Umnažaj ono što se u tebe upisalo…” Ne zaboravi što je Stvoritelj činio i čini u tvom životu. Ne zaboravi koliko su roditelji žrtve podnijeli za tebe kroz sve godine tvoga odrastanja, svoju braću i sestre koji te prate na tvom putu. Ne zaboravi drage ljudi koji su te dotakli, bili pomoć i ispružena ruka. Ne zaboravi svoje odgajatelje i učitelje koji su te vodili u stjecanju vještina i znanja. Neprestano oživljavaj u sebi sadržaj koji te ozdravlja, uvodi u istinu i jasnoću o sebi, drugima i svijetu. Ne daj zaboravu da ti otme priliku za iskorak, rast i novost! Uskoči u praksu života, prijatelju dragi!
Born in Zagreb. Married, mother of two children. By profession master of social work, employed at the Retirement Home in Zagreb. As a high school student, in 1998 she came to the Centre for Spiritual Help in Zagreb seeking help in dealing with her own existential fears. At the same time as going to hagiotherapy, she participates in seminars for new evangelization and since then she has been inextricably linked to the activities of the Community Prayer and Word and the Centre for Spiritual Help in Zagreb, where she has been a volunteer since 2000. She is currently working as a hagioassistant.
