Istinitost podataka jamči centar koji je iskustvo ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Donedavno sam živjela jednim prosječnim životom radeći u školi. Imala sam neke svoje hobije, uživala u svojoj obitelji i išla svake nedjelje na misu. Prije osam mjeseci doživjeli smo strašan i bolan gubitak djeteta.
Slomila sam se, izgubila u nevjerojatnoj boli poželjevši da i mene ne bude. Došla sam u centar za hagioterapiju prije pola godine i započela s terapijom. Uz pomoć svoje hagioasistentice počela sam otklanjati slojeve tuge i na ta bolna mjesta primati Stvoritelja.
U meni se budila uspavana vjera, vratila se nada i ono, što je meni jako važno, mir.
Promijenila sam se.
Osjećaj da te je netko volio i htio prije svih, da uz Stvoritelja možeš sve, da te voli i čeka u sve dane života, da je apsolutni bitak i dobro – promijenio je moj žívot i poimanje svega. Saznanje da mi nemamo ništa i da nam je sve darovano šokiralo me je.
Sada razumijem i prihvaćam svoju tugu i bol jer znam da ova dolina suza nije moja domovina i da je prava ona u kojoj nam Gospodin pripravlja mjesto.
Ja Mu vjerujem. On me mijenja.
Prestala sama sebi biti „dežurni krivac” – iskustvo hagioterapije
