Kako li je samo čovjek važan, kad je tolika borba za njega. Agresivno i bez srama tuče tijelo, nametljivo i snažno udara svijet. Iznutra i izvana, udarci se izmjenjuju.
A tako nježno i jedva primjetno Duh oblikuje i govori. Potrebno je naučiti Ga slušati, vidjeti Ga u sitnicama. Kad bih mogla stalno biti svjesna tog Blaga koje mi je darovano, tada bih mogla sigurno koračati kroz sve oluje koje tutnje.
Ali samo mi na trenutke zabljesne ta veličina beskraja, ta punina kojom On hoće da živim.
Još sam vezana, iako osjećam da je konop sve duži, sve više mogu letjeti. Nježno, ali jasno, otkrivaju mi se grijesi koji kao da su novi, a stari su. Preko ljudi, ili iz nutarnje svjetlosti, ali uvijek u jasnoći.
I dođe mi da se pokolebam, dignem ruke i kažem da više nema smisla. Ali inat u meni želi suprotno. E baš neću, nego sad još jače ću ulaziti u borbu protiv grijeha, s Njegovom milošću nadilaziti samu sebe.
Jer na samu pomisao da od ove punine radosti odustanem, od onoga što me iznutra drži i nosi kroz sve, ne ostaje mi ništa. Puka praznina koja se ničim ne da ispuniti.
Znam da sam grešna i da ću to uvijek biti, ali borit ću se do krvi.
“Obrati se i vjeruj” dva su oslonca koja me drže i s kojima mogu ići naprijed.
Ali zove glasno i neizdrživo to obećanje viče i ječi u meni. Odveži se potpuno i dođi!
Sve drugo, bez toga, smisla nema.

Kako biti vjeran kad je teško? Kako nositi svoj križ i zaroniti dublje? Na ova i mnoga druga pitanja će nam dati odgovor iz prve ruke Lucija Vuksan Ćusa. Koja je jedna kreativna i talentirana osoba, ujedno žena i majka, poduzetnica te članica zajednice Molitva i Riječ u četvrtoj točci formacije. Luciji se život promijenio preko noći, što se dogodilo i kako je sada moći ćete saznati i pratiti svakoga petka na našem portalu.