Davor, 23. 8.1980
Nas petorica učimo plivati, u Savi, na sprudu, ispred sela gdje je struja nešto jača.
Počinjemo na dubini do pojasa, pa do vrata, pa pedalj-dva preko glave. Sretno se vraćamo još
nespretno lamatajući rukama.
Probam i ja. Odnese me brzac vode. Pokušaše me dohvatiti rukom, umalo da i njih ne odnese za mnom.
Tonem. Udaram rukama, borim se iz sve snage nogama. Uzalud. Pijem vodu, nesvijest me hvata.
U jednom trenutku izronim daleko od obale i vidim kako
se jedan, nekoliko godina stariji dječak hitro svlači i pliva prema meni.
Opet sam potonuo i mehanički pružio ruku. Neću se više spasiti. U taj tren me uhvatio
izvukao na sprud od šljunka. Povratih vodu, iskašljah
se i sa strahom pođoh kući.
Umalo – nikad ne bih bio ovo što jesam.
Kome to zapravo dugujem ovaj svoj život?
I koga bih sve mogao nazvati roditeljem?
Uz oca i majku, danas za život zahvaljujem prijatelju
iz susjedne ulice.
Sada znam -živjet ću vječno. Još jedan prijatelj je
zaplivao za mnom i izliječio bujicu patnji na zemlji.
Isus iz Nazareta, Sada znam – život ne pripada meni,
moj život pripada Njemu, jer ga je On spasio.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
