Piše: Biserka Jelenić
Sigurno znate mnogo priča o dobrim i zločestim kraljevima i kraljicama koji su živjeli davnih vremena u nekim dalekim zemljama. Možda ste i sami poželjeli barem na jedan dan biti hrabri kralj ili dobra kraljica koji pobjeđuju u borbi protiv svojih zlih neprijatelja pa im se svi dive. Tako su i Ivan i njegova sestra Ana odlučili, ni više ni manje, nego postati kralj i kraljica, tako da uz pomoć dobroga Stvoritelja i svojih anđela čuvara krenu u boj protiv zla u svijetu. Zamislite, Ivanu je njegov anđeo čuvar prije spavanja šapnuo da treba najprije početi bitku protiv svojih loših navika i pobijediti ih. Ujutro povjeri Ani odlučnim glasom: „Želim biti kralj!“
Djevojčica se začudi : „Oho! A zašto?“
Dječak odgovori još odrješitije: „Da popravim ovaj svijet!“
Djevojčica se nasmije u nevjerici: „Ah, baš me zanima kako to, kralju veliki, misliš izvesti!“
Ali dječak se ne da smesti: „Nije ti jasno? Evo, objasnit ću ti. Pogledaj kroz prozor! Što vidiš?“
Ana počne opisivati: „Vidim našu livadicu punu smeća i kamenja, a kroz to se teško probija svakakav korov, ponajviše trnovito grmlje. Kraj nje je lijepo obrađena susjedova njivica…“
Ivan joj uleti u riječ: „Da, i što misliš o čemu bi njih dvije mogle razgovarati da znaju govoriti?“
Ana voli izmišljati priče pa spremno prihvati igru: „Livadica zavidno gleda njivicu oko koje se susjed Pero toliko trudi i govori joj: ‘I ja sam nekada bila takva zapuštena livadica, zar se više ne sjećaš?’“
Tu Ana malo zastane, ali Ivan, koji već ima gotovu priču, spremno nastavi: „Ali tada su se pojavila Trojica s Neba, očistila me, preorala i posijala sjeme. Ti si mi se rugala kada me ja boljelo trganje korova i preoravanje mojega tijela.“
Livadica tužno prizna: „Jesam, oprosti mi! Nisam mogla znati kako ćeš se promijeniti i kakva ćeš ljepotica postati! Željela bih i ja na svojem licu i tijelu nositi ovakve blistave zelene usjeve, pa makar me najprije malo i boljelo! Oh, kada bi bar i mene htjela urediti nebeska Trojica!“
Uređena njivica spremno odgovori: „Mislim da su te već čula, jer Trojica čuju što govori naše srce, a tvoje je srce, čini mi se, zadrhtalo od čežnje. Evo ih, dolaze! Budi hrabra, sestrice!“
I zaista, Trojica silaze s Neba u veliku sjaju, praćena četama svojih anđela. Prvoga dana, Gospodar nebeskih vjetrova zapovjedi vjetrovima da očiste s livade svo smeće i kamenje te da je oslobode od svake prljavštine i nametnika. Drugoga dana krene Orač orati sa svojim anđelima. Na tijelu livadice ostavljaju najprije duboke brazde, a zatim ih poravnavaju. Iza njih treći dan ide Sijač i baca svoje sjeme u rahlo tlo koje diše svim porama i zahvalno prima u njih svaku sjemenku. Uzalud ptice pokušavaju oteti za sebe koje zrnce žita! Obrađena zemlja brižno ga štiti i ono brzo pušta svoje korjenčiće u njezine dubine. Livadica je sretna, pa zahvaljuje obrađenoj njivici: „Baš ti hvala! Uskoro ću i ja imati ovakvu divnu zelenu haljinu kao što imaš ti!“
Ivan tu zastane, a Ana, koja ga je do tada veoma pozorno slušala, oglasi se ponešto razočarana: „ I to je sve? Ali u svemu tome ne vidim nikakve tvoje zasluge!“
„Čekaj malo! Nisam ti još sve rekao. Jučer u podne uživao sam u hladu na obali potočića i osluškivao kako proljetni povjetarac svojim živahnim gudalom izmamljuje iz lisnate krošnje tonove nježne glazbe. Najednom sam razabrao i riječi koje sam već negdje čuo: ‘Blago tebi kada si dobar! Tada si kao ovo stabalce, zasađeno pokraj potočića; ono u svoje vrijeme plod donosi, lišće mu nikada ne vene, sve što radi, dobrim urodi.’
Shvatio sam: to Sveta Trojica baš meni upućuju poziv s Neba da se odlučim biti dobar i činiti dobro uz Njihovu pomoć. I ja sam kao ova zapuštena livada, ali se mogu svaki dan pretvarati u plodnu njivu. To će ponukati još nekoga u mojoj blizini da me slijedi. Više dobrih ljudi, više boljega svijeta. Samo, netko mora biti prvi. Zato se zove kralj.
Razumiješ li sada, Ana?“
Djevojčica pogleda dječaka – kralja, uspravi se i odlučno reče: „Onda dobro! I ja hoću biti kraljica!“
Izvorčić u dubinama
Ivanu je njegov anđeo čuvar pokazao najbolji put: da borbu protiv zla u svijetu započne u sebi, bitkom protiv svojih loših navika. Rekao mu je: „Loša navika, mana, najgori je gospodar svakoga čovjeka, a dobra navika, vrlina, njegov najbolji i najvjerniji sluga.“
Neko su vrijeme brat i sestrica s oduševljenjem provodili svoju odluku u djelo, natjecali su se tko će steći više vrlina, vjernih pomagača u svakodnevnom životu. To su primijetila i djeca iz susjedstva i u školi. Svakim danom, potaknuti njihovim primjerom, pridruživali su im se novi borci u borbi protiv mana, loših gospodara. Kao zapuštene livadice, stalno su tražili pomoć s Neba od Svete Trojice i svojih anđela čuvara. Ipak, nakon nekog vremena Ivan primijeti da se Ana umorila i počela zaostajati. Nije se začudio kada je počela i glasno uzdisati: „Oh, nisam znala da je život jedne dobre kraljice tako naporan! Stalno sam umorna i žedna i nikako ne mogu utažiti svoju žeđ.“
Ivan se obrati anđelu čuvaru za pomoć: „Ne znam što je Ani. Djeluje obeshrabreno pa se bojim da će odustati od borbe!“
Anđeo mu tada ispriča nastavak priče o livadici i njivici:
„Njivica je ožednjela jer već nekoliko dana nije bilo ni kapi kiše. Uzdahnula je prema onoj drugoj njivici: ‘Oh, kada bi se barem večeras umjesto ovih nasmiješenih zvjezdica na nebu pojavili plačljivi oblaci i sasuli na nas pune kablove svojih suza! To bi izmamilo iz zemlje tvoje prve usjeve, a moji bi postali još bujniji i blistaviji.’
Tek što je izrekla ove riječi, začuje se glas s Neba: ‘Njivice, njivice! Navikla si da ti pomoć stiže s neba, ali svrni pogled i u svoje dubine!’
Njivica posluša i spusti pogled. Najprije ne vidi ništa, osim mraka, a onda nazre neko malo svjetlo koje kao da je zove iz dna duboka zdenca. Zaroni pogledom još dublje i prepozna izvorčić za koji do tada nije znala da postoji u njezinoj dubini. Veselo poviče: ‘Sestrice, Sveta Trojica darovala su mi duboko u meni izvor koji nikada ne presušuje! Potraži i ti u svojim dubinama, sigurno i ti imaš svoj izvor!’
Zaista bijaše tako i njivice se zagrle od sreće zbog radosnoga otkrića. Izvori u njihovim dubinama učine isto. Udvostručena količina vode izbije na površinu tla i stvori potočić koji veselo zažubori na suncu između dvije sretne njivice. Usjevi s obje strane potočića počnu bujati, a na njegovim obalama Sveta Trojica zasade mlada stabla koja nikada ne venu i u svoje vrijeme plod donose.
Baš na tome mjestu i ti si, Ivane, čuo Božji poziv u srcu da počneš popravljati svijet, uz njegovu pomoć. Ti si taj poziv prenio Ani, no ona ga mora i sama čuti u dubinama svojega srca.“
Nakon ovih riječi Ivan odmah potraži svoju sestricu koja ga je u posljednje vrijeme počela izbjegavati. U parku ugleda njezino staro društvo brbljavih djevojčica. One su se svakome voljele rugati i kada im se približi, iskoriste priliku: „Gle, Ana, traži te tvoj smiješni brat!“
Ani je neugodno, okreće leđa i pravi se kao da ne primjećuje brata ili kao da joj nije stalo što je traži. Ivana nešto probode u srcu i brzo prođe pored djevojčica, bez ijedne riječi, ali se spotakne o kamen na putu i padne koliko je dug i širok, na veliko veselje zlobnih djevojčica!
Te noći nije mogao zaspati od ljutnje i stida, a Ana je u svojoj sobici dugo plakala od žalosti što je izdala brata. Ni drugi dan nikako se nije mogla osloboditi tereta krivnje i osjećala se kao riba na suhom. Skloni se u samoću i mir pod stablo kraj potočića između dviju njivica i začuje riječi: „Svaka dobra kraljica nosi Božji izvor duboko u srcu. Imaš ga i ti, samo ga potraži!“
Djevojčici su ove riječi bile poput melema i otvorio joj se put do izvora na dnu srca koji napaja njegovo žedno tlo. Radosno se vrati kući, priđe Ivanu i zamoli ga za oproštenje. Dok su jedno drugo hrabro gledali u oči, svatko u očima drugoga primijeti svjetlo, kao na dnu zdenca. Onda ugledaju kako su se dva Božja izvora u njima zagrlila te obilno napajaju njihove žedne njivice – srca dobroga kralja i dobre kraljice. Postaju potočić koji teče u svijet, umiva lice Zemlje i oblači u nove haljine, čistih, blistavih boja.
Zdrave misli, duhovni lijek
