Piše: Dragica Medved
Priroda se budi i svojom ljepotom zadivljuje i ostavlja bez daha. Nježne grančice saviju se u svoj raskoši tek procvalih cvijetića. Pčele neumorne i vrijedne radilice svojim nježnim ticalima prenose pelud i gotovo nama nevidljivo zameću novi plod koji će se razviti do jeseni. Gledajući ovo čudo u prirodi ostajemo zapanjeni ljepotom Stvoriteljeve kreacije i predivnim zakonitostima kojima se priroda obnavlja. Čitava priroda stvorena je na prirodnim zakonitostima suprotnosti. Divimo se ljepoti dana, ali jednako tako i zvjezdane noći, ljepoti zime kao i ljepoti ljeta, magnetne privlačnosti plusa i minusa.
Žena u svojoj originalnosti, nježnosti i toplini majčinstva, kreativnosti i pronicavosti privlači muškarca koji je jednako tako originalan, racionalan, hrabar i odvažan, brižan i odgovoran. Njih dvoje čine cjelinu, one sposobnosti što ima žena nema muškarac i obrnuto. Njih dvoje zajedno čine cjelinu i grade novi svijet.
Ljepota čovjekove spolnosti tema je o kojoj se ovaj mjesec govori na hagioterapijskim susretima u Centru duhovne pomoći u Zagrebu. Gledajući kako savršeno funkcioniraju prirodne zakonitosti možemo biti oduševljeni zakonitostima koje vladaju čovjekom.
Čovjek je vrhunsko biće, kruna Stvoriteljeva stvaranja, jedinstven i dragocjen u svojim sposobnostima i mogućnostima razvoja.
Spoznajom o sebi kao originalnog, stvorenog kao muško ili žensko, prihvaćanjem svoje originalnosti čovjek ima bezgranične mogućnosti razvoja. Zavoljeti sebe i prihvatiti sebe temelj je zdrave spolnosti. Sve što je u meni dobro je, ja sam u toj originalnosti ja, osoba koja ima svoje dostojanstvo.
Razum koji me otvara racionalnoj spoznaji sebe u svoj ljepoti spolnosti, otvara me prema drugoj osobi koju gledam. Ona je jednako tako originalna, jedinstvena i posebna. Želim je ljubiti, otvaram svoje srce i dopuštam da me ljubav vodi na tom putu. Gledam ljepotu te druge osobe, na njezinom licu odraz je njezine duše. Ne želim je povrijediti, nego ljubiti jednako tako u njezinoj originalnosti.
Srce je izvor u kojem je pohranjena ljubav, ono zadrhti od radosti i ushićenja. Ono nikada ne vara, u njemu je pohranjeno sve, sva ljepota mojeg govora i mira. To isto srce traži jednako tako ljubav druge osobe. Samo toliko koliko imamo u srcu ljubavi možemo je dati drugome.
Moja sloboda dopušta mi izbor odluke kako ću i na koji način živjeti svoju spolnost. Svaka moja odluka proizvodi i odgovornost za posljedice koje proizlaze iz moje odluke. Hoću li svoju spolnost živjeti gledajući je kao bezuvjetnu ljubav kojom se darujem drugoj osobi ili će je možda koristiti samo za vlastiti užitak, ovisi o mojoj odluci i izboru.
Spolnost je i prokreacija koja donosi novi život. Da nije spolnosti ne bi bilo čovječanstva. Zato je ona dragocjeni dar čovjeku. Kolike li samo radosti doživljavamo kada se rodi dijete, svi smo toliko ushićeni nad tom ljepotom djeteta, nad njegovim pogledima, napredovanju, rastu i odrastanju, nad njegovim mudrim pitanjima.
Doživjeti i živjeti vlastitu spolnost, dar je beskrajne ljubavi Stvoritelja čovjeku. Biti svjestan sebe, svoje originalnosti, prihvatiti sebe i zavoljeti sebe vodi me u ljepotu spolnosti.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
