Piše: dr. Katarina Mittermayer, Hagio.hr, broj 2

Kada sam prvi put došla na predavanje, nisam ni slutila kako će od tog četvrtka mnogo toga u mom životu postati drugačije.

Budući da me oduvijek zanimalo proučavanje utjecaja čovjekova duha na njegov život i zdravlje, te da sam godinama čitala knjige prof. Ivančića, došla sam na predavanje. Na trenutak sam pomislila: „Nadam se da ću izdržati dva sata sjedenja.“ Naime, nakon ranjavanja u obje noge u Domovinskom ratu 1992. godine (bila sam liječnica u 102. brigadi HV-a), patila sam od poremećene statike i trpjela jake bolove u kralježnici. Nisam mogla napraviti nikakav nagli pokret, „uklještenja“ su bila svakodnevna i sve sam češće završavala u rasteretnom položaju na tvrdoj podlozi. Godinama sam išla na razne terapije koje su mi samo privremeno pomagale.

Sve što sam čula te večeri na predavanju bilo je tako logično i zdravo.

Oduševljena sam otišla kući, prepuna dojmova, a posebno su me se dojmile riječi: „Hoće li tko za mnom, neka se odrekne samoga sebe, neka uzme svoj križ i neka ide za mnom. Jer tko hoće sačuvati život svoj, izgubit će ga, a tko izgubi svoj život radi mene i radosne vijesti, spasit će ga. Što koristi čovjeku ako dobije cijeli svijet, a izgubi svoj život“ (Mk. 8,34).

Te večeri još nisam slutila što se dogodilo. Kada sam sljedećeg dana normalno ustala iz kreveta (ne četveronoške kao inače), a isto i drugog, trećeg, petog i desetog dana, shvatila sam da me od četvrtka navečer kralježnica više ne boli.

Kako mi je kralježnica neobjašnjivo – „preko noći“ – ozdravila, shvatila sam da se može ozdraviti i na duhovnoj razini. A samo sam drugačije čula i prihvatila davno izrečene Isusove riječi, osjetila veliku radost, i kao da je sve u meni sjelo na svoje mjesto.

Shvatila sam da odreći se sebe ne znači izgubiti svoj identitet, već samo odreći se svog načina spašavanja života (karijera, novac…).

Tko hoće sačuvati svoj život „na svoj način – po svome“, izgubit će ga, a tko se odrekne života „po svome“ i prihvati mentalitet povijesne osobe Isusa, spasit će život. Što koristi čovjeku ako ima sve, a izgubi sebe! Kada se čovjek uistinu otvori toj vjeri, duh u njemu toliko ojača da ono što nas pritišće postaje lak teret. Bolest je često samo alarm da nešto poduzmemo, da se pokrenemo, da nešto shvatimo: kada se popnemo na duhovnu razinu, sve se mijenja i okreće na dobro!

Sada će uskoro proći dvije godine i za to vrijeme kralježnica me ni jednom nije zaboljela!

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.