Piše: Ana Perišić
Pamćenje i sjećanje smatraju se kognitivnim sposobnostima ili funkcijama i na duhovno-antropološkom području. U njima su sadržane spoznaje, doživljaji, iskustva te mnoštvo svjesnih, podsvjesnih i nesvjesnih sadržaja. Pamćenje je kao proces koji u memoriju sakuplja sadržaje koji čovjeka okružuju i utječu na njega, a sjećanjem osvještava ono što je u memoriji pohranjeno. Na neki način postoji sličnost u procesima svih razina ljudske osobe, no više od toga nužno je prepoznati povezanosti. Čovjek je naprosto cjelina, utjelovljeni duh ili oduhovljeno tijelo. Ako čovjek u svojem pamćenju ima pohranjeno previše bolnih, negativnih doživljaja i iskustava, tada isti mogu konvertirati na psihosomatsku razinu, stvarajući strah, tjeskobu, besmisao, rastresenost, ovisničko ponašanje, agresivnost, otvorenost ideologijama i dr. Ali, na sreću, u čovjekovom pamćenju ukorijenjeno je i ono bitno, za njegov život presudno – od koga je u ovom svijetu i od koga svakodnevno živi, kao i originalnost i mogućnost svojeg razvoja.
Uzrok svake patnje jest zlo, kao manjak vrednota, a ljudsku patnju izaziva obezvređivanje osobe – najvrednijeg bića zbog kojeg svijet uopće postoji. Postavlja se pitanje: što je bit uzroka te patnje? Odgovor je čovjekova opredijeljenost za zlo (s kršćanskog aspekta gledano to je grijeh, ljudski grijeh). Čovjek je svjesno i slobodno biće, obdareno razumom i umnim sposobnostima, sa savješću koja ga usmjerava prema dobru, te time i odgovornosti, kao i karakterom koji počiva na moralnom zakonu i mogućnostima ostvarivanja kreativnosti – osobnog talenta.
Ukoliko čovjek nije na razini punine ovih sposobnosti, utoliko je u manjku duhovno-antropološkog zdravlja, cjelovitosti sebe kao osobe. Patnja svakog čovjeka počiva u tome što korijen sklonosti prema zlu i propadljivosti pronalazi u posljedicama loših odluka i svojih bližnjih – njegovih negativnih misli, riječi i djelovanja, stoga i nemoći da s drugima dijeli dobre plodove svojeg postojanja. Čovjek nije apsolutni duh, on je duhovna duša i, kao takav, pozvan je da se u svojoj svjesnosti i slobodnoj volji trajno, svakodnevno odlučuje za bitno, vrijedno, kreposno i božansko u sebi. Ta slutnja za odazivom na dobro duhovna je stvarnost, ona proistječe iz čovjekove biti, od koga on jest – od bitka, Stvoritelja. Zato je preduvjet zdravlju i životu uopće čovjekova povezanost, suživot sa Životvorcem. Znači da je i najveća patnja u odijeljenosti od Njega.
Posljedice te patnje imaju mnoge izvore, a jedna od najsnažnijih okrivljavanje je svojih bližnjih za neposredovanje svega onoga što je čovjeku od začeća bilo potrebno. Okrivljavanje ni najmanje ne vodi prema dobru, zdravlju i sreći. Potrebno je podignuti „pogled srca” od posljedica tuđih i svojih grijeha prema Onome koji je u apsolutnom sada – Apsolutnoj ljubavi. Jer tko nas može izbaviti iz propadljivosti svijeta, tko nas može ljubiti toliko da naša bazična sigurnost ozdravi? Postoji li takav čovjek? Postoji, no On je Bogočovjek. Čovjek čovjeka ozdraviti u njegovoj biti ne može, jedva da mu malo utjehe može podariti onaj tko se trudi biti dobar. Potrebno je čovjeka vratiti na „temeljne postavke”.
Kako do lijeka za ranjenu čovjekovu duhovnu dušu, kako prevladati bolna sjećanja, izboriti se da u pamćenju otkriješ onaj sadržaj koji je prava istina o Tebi, poštovani čitatelju?
- Čovjeku se najprije posreduje temeljna istina: Osoba je uvijek dragocjeno biće! Stoga se hagioterapijski pristup, prvenstveno, očituje u bezuvjetnom prihvaćanju sebe samoga/same – Tebe kao neponovljivog bića. Ti si vrijedan/na jer si od Stvoritelja darovano stvorenje; Ti si biće u Bitku, dobrota je tkivo Tvojeg bivstvovanja. Potrebno je svakodnevno imati vremena za bitno o svojem – Tvojem životu; osvještavati, podsjećati se, „vaditi iz zaborava” da si „uronjen u stalnu prisutnost Bitka”. Znači, u sabranosti se preispitivati: Čiji/a si? Kakav je Stvoritelj? Da je Izvor cjelokupnog postojanja Dobrota sama, bezuvjetna Ljubav. To ujedno znači da si i Ti dobar/ra. Prihvaćaj sebe, ustrajno!
- Ako Te opterećuje nešto nedostojno iz Tvojeg života, pokaj se i odluči za vrednote. Ono za što se odlučuješ, to upravlja Tobom. Odlučuj se za suprotno od dosadašnjih postupaka ili, pak, odbacivanja vlastitih sposobnosti. Svijet Te treba, Ti si dar drugima, zato odluka za razvoj čini Tebe onim/onom za što si stvoren/a. A ako je Tebe netko povrijedio – opraštaj. Ne dopusti da Te tuđa zloća ili nebriga dodatno obezvređuju. Praštanje je odluka za novi život, puninu dostojanstva. Ujedno pogledaj za što si talentiran/a, što u Tvojoj čežnji, u Tvojoj memoriji stoji „zapisano” kao sposobnost? Podižući se na razinu duha bivaš osposobljen/a sjećanjem iz pamćenja učiniti prezentnim svoje stvarno poslanje. Ustraj, odlučuj se za istinu o sebi, Stvoriteljevu zamisao o Tvojem životu.
Za kršćane koji se istinski otvaraju ljubavi Očevoj postoji još izvrsniji put za ozdravljenje ranjenosti, kako ranog djetinjstva, tako i cijelog života. Utemeljitelj hagioterapije, prof. Ivančić, kroz seminar nove evangelizacije uvidio je nužnost proučavanja čovjekove duhovno-antropološke dimenzije, a ljekovitost temeljne patnje otkrio je baš u molitvi za nutarnje iscjeljenje, gdje se patnika dovodi do susreta sa živim Bogom, Isusom Kristom, ujedno osvještavajući da je On istinski bio u svakom trenutku čovjekovog života, potičući ga da dopusti Isusu ozdravljenje, da mu nadoknadi manjkavu ljubav.
Ponavljam, samo onaj tko je u apsolutnom sada i koji je Apsolutna ljubav može ozdravljati ograničeno ljudsko biće. Duh Isusa Krista jest lijek i liječnik čovjekove duhovne duše. Uočavate da Bog poštuje ljudsku slobodu, stoga se potrebno osobno odlučiti. Potrebno je i ustrajati, često ponavljati dok se negdje u dubini svojega bića ne osjeti nadvladanost preosjetljivosti, burnih emocionalnih reakcija, potom egzistencijalnih strahova, besmisla života, a ujedno se oćuti sloboda za novo povjerenje.
Preporučuje se sudjelovanje na cjelovitom seminaru, a molitvu za nutarnje iscjeljenje možete pronaći u knjizi Susret sa živim Bogom prof. Ivančića, potom u broju 61. iz ’20. godine ovog časopisa (prilog uredila Ljerka Jurkić) te isti na sljedećem linku.
