Istinitost podataka jamči centar koji je slučaj ustupio. Podaci poznati uredništvu.
Kroz život su joj se dogodile mnoge boli: brzi odlazak majke, brata, bolest muža, kćeri. Sve je to utjecalo da se polako u njoj „sruši svijet“, da uđe u besmisao i misli kako ne može biti bolje. Upadala bi u stanje anksioznosti, povlačila se u samoću, „kauč joj je bio vjeran prijatelj“. Od jedne marljive, vedre žene, majke, domaćice koja je pravila najljepše slastice postala je žena kojoj se ništa nije dalo. Sve što je radila za nju je bila muka, u ničemu nije vidjela smisao. „Okidač“ se dogodio kad se muž ponovo razbolio. Stanje anksioznosti razvilo se u depresiju, završila je s akutnim psihičkim poremećajem, na psihijatriji. Međutim, od lijekova koji su joj bili propisani nakon otpusta kući nije se znatno oporavila, znatno je dobila i na tjelesnoj kilaži. Motorički je bila usporena, i dalje je znala imati oscilacije u ponašanju. Unatoč njenoj zarobljenosti žudjela je biti zdrava, bila je spremna za to.
U isto vrijeme njena je nevjesta doživjela fundamentalno obraćenje i pridružila se Zajednici Molitva i Riječ. Počela je primjenjivati na sebi zakonitosti duhovne dimenzije. Imajući vlastito iskustvo hagioterapije nevjesta joj je ponudila da i ona krene na individualne hagioterapijske susrete. Svekrva je pristala. Suprug ju je uredno i strpljivo vozio na susrete, bila je redovita, više od deset puta bila je na susretima. Uz izmijenjenu medikamentoznu terapiju i primjenu hagioterapije život se u njoj počeo nanovo buditi. Posredovano joj je egzistencijalno zdravlje, na osobiti način „upisivala je“ u sebe (koliko je mogla s obzirom na oslabljene kognitivne funkcije ): ja mogu, ja hoću, ja ću uspjeti. Također, zahvaljivala je svome Stvoritelju za dar života, za Njegovu bezuvjetnu ljubav.
Hagioasistentica joj je posredovala nužnost otkrivanja svojih talenata, da ima viziju što bi mogla raditi, što bi mogla biti, da vidi sebe kao projekt, sebe zdravu. Danas nakon mnogo vremena, „pacijentica svakodnevno upisuje u sebe svoje duhovne tablete“ koje joj pomažu da bude duhovno zdrava, obavlja svoje svakodnevne aktivnosti, živi.
Mnogo toga je primila od svoje hagioasistentice, ali ono posebno što je nosi jest istina o samoj sebi: „Ja sam cvijet koji živi od vode, a moj bitak je ta voda iz koje živim!“
https://hagio.hr/uncategorized-hr/klub-podupiratelja-zaklade-tomislav-ivancic-za-2023/
