USTUPIO CENTAR ZA HAGIOTERAPIJU SLAVONSKI BROD
Imam 34 godine. Dobila sam tešku depresiju 2004. godine uz pratnju prisilnih misli. Preko dana nekako bih se otimala paničnim napadima, ali preko noći bilo je neizdrživo. Iz dana u dan tonula sam u sve veći mrak iz kojeg nisam vidjela izlaz.
Dok sam kroz sve to prolazila u svojim sam rukama po cijele noći držala i molila krunicu.
Svoje boli i svoje patnje kroz koje sam prolazila nisam nikome mogla povjeriti, a liječniku ponajmanje. Bojala sam se liječničke procedure kao i reakcije bližnjih.
Mislila sam da ću s obzirom na svoju situaciju morati ostati u bolnici i biti vezana. Nakon 30 neprospavanih noći, odlučila sam ipak otići liječniku. Na svu moju sreću,nisu me ostavili u bolnici jer sam se trudila biti hrabra i razumna. Dobila sam medicinsku terapiju za spavanje, smirenje i antidepresiv. Nakon par dana počela sam spavati u kratkim intervalima.
U međuvremenu jedna mi je osoba savjetovala da potražim pomoć u Centru za hagioterapiju u Slavonskome Brodu. Nakon prvog dogovorenog termina osjetila sam da tu mogu otvoriti svoju dušu. Nestrpljivo sam čekala drugi termin hagioterapije nakon kojeg sam postupno ostavila tablete za spavanje i smirenje.
Počela sam dobivati drugačiji pogled na život. Do tada sam mislila da sam osoba s velikim životnim iskustvom i da puno toga znam, ali tek sada uviđam da to nije tako. Počinjem voljeti sebe. Pitala sam se da li ću ikada više moći živjeti svojim životom, a sada molim dragog Boga da me više nikada ne vrati na onaj moj stari način života.
Počinjem čitati knjige duhovnog sadržaja i slušati CD-ove na savjet hagioasistentice.
Moja razmišljanja postaju svjetlija i zaokupirana novim spoznajama. Postavila sam prirodni moralni red u svome životu. Ustajem u pet sati ujutro i jedva čekam da u miru i tišini razgovaram sa Isusom, ispitam svoju savjest, Njemu predam svoje čežnje.
Također jednoj bliskoj osobi u obitelji počinjem praštati i radujem se koliko se počinju mijenjati naši odnosi. Postajem sve slobodnija. Važno je da živim i da mogu dijeliti i primati ljubav sa svojim bližnjima i ljudima dobre volje.
Moj savijet: nikada ni u jednom trenutku ne pomišljaj da si kažnjen ili ostavljen. Mi ozdravljamo, ali na nama drugačiji način. Ponekad tek padom možemo uvidjeti da smo cijelo vrijeme “nosili naočale s pogrešnom dioptrijom”.
Važno je podići se, potražiti pomoć, ustrajati u nadi i vjeri. Tisuće prijeđenih koraka krenulo je s prvim korakom.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.