Ustupio Centar za hagioterapiju Virovitica
U Centar za hagioterapiju, po preporuci obiteljskog liječnika, dolazi udana žena, 43 g. U posljednjih devet godina liječi se kod psihijatra zbog bipolarnog poremećaja (promjena raspoloženja od manije do depresije). Imala je i dva pokušaja suicida te je još uvijek muče suicidalne misli. Uza sve lijekove doživljava kako ne izlazi iz svoje bolesti, nego da se „vrti u začaranom krugu“ iz kojega ne vidi izlaz.
Ipak, prije nešto više od godinu dana pokušava čitati sv. Pismo, moliti kako zna jer potječe iz ateističke obitelji i nije krštena. Doživljava to kao iskru svjetla na svom mučnom životnom putu. Boga doživljava kao nekoga koji nadzire svijet, ali joj je upitna Božja prisutnost zbog katastrofa u svijetu. Pita se gdje je tu Bog? Isus joj je samo neobično dobar čovjek, ne može prihvatiti da je on Bog.
Puna je negativnih iskustava jer od majke nije doživjela nježnost, podršku, ohrabrenje i pohvalu. Kod te osobe krive slike o Bogu izviru iz egzistencijalnih, temeljnih i cjeloživotnih izvora. Najprije su joj protumačeni duhovna dimenzija čovjeka i zakonitosti duha. Vrlo je dobro prihvatila da je jedinstvena, neponovljiva i da joj je tu osobnost, originalnost dao Jedan koji je apsolutna Dobrota te zato ona ima sposobnosti za puno dobra. Nadalje, da su joj roditelji darovali psihofizičku dimenziju po kojoj ona još nije čovjek.
Čovjek postaje tek po duhovnoj dimenziji koju joj je udahnuo Svemogući i samo Dobar, po kojoj ona postaje osoba, čovjek.
Posvješćivanje toga da je roditelji nisu željeli i voljeli jer nisu znali koga će dobiti, oslobodilo ju je optuživanja njih, a posebno majke zbog toga što je nije voljela. Temeljni izvori ukazivali su na nedostatak nježnosti, prihvaćanja i ljubavi jer je majka bila „hladna“ i gruba. Time je u nju ušlo nepovjerenje prema okolini i prema apsolutnom Biću.
Povjerenje je spoznaja da me Netko voli, da sam zato sigurna, zaštićena i pažena.
Osobi se posredovala prava slika apsolutnog Bića, bezuvjetnost njegove ljubavi, prisustvo njegove dobrote i nježnosti u svakom detalju njezina života.
Ukazalo joj se na to da je njezin život kao rijeka koja teče iz Izvora dobrote i ljubavi, a to je Bog. On ju je neprestano stvarao i volio, i zato je samo Bog njezin pravi Roditelj, Otac i Majka.
Poučilo ju se kako da upija tu bezuvjetnu Božju ljubav. Time se u njoj polako učvršćivalo povjerenje u Božju blizinu i brižnost, i izgrađivala prava slika Boga. Od tada je svako jutro odvajala vrijeme za susret s Osobom – Isusom kojeg je doživjela kao Prijatelja koji je sluša, čuje i ljubi, koji je ne samo čovjek nego i Bog.
Odlučila je otići na pouku za primanje sakramenata inicijacije. Na posljednjem susretu rekla je da doživljava promjene, da sve gleda iz drugog „kuta“.“
“Bit moga života je Isus Krist, želim ga slijediti.” A slijediti se može samo Onoga u koga imamo neograničeno povjerenje da nas voli i da zato ima smisla biti čovjek.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.