Piše: Lana Poljak Branisavljević
TI TO MOŽEŠ!
Na pisanje današnjeg teksta potaknula me whats upp poruka jednog mladog čitatelja našeg portala. Piše mi kako on i supruga rado čitaju ove male poticaje i koliko im puno znače. Čitajući te riječi nisam se mogla ne nasmiješiti, ne samo zato što duši godi čuti lijepe riječi i pohvalu, već zato jer sam pomislila: “Stvoritelju moj, opet mi po ne znam koji put pokazuješ koliko si velik i koliko su Tvoji planovi iznad svih mojih želja i planiranja! I s Tobom je uvijek dobro! S Tobom može biti samo dobro! Ti uvijek daješ više od onoga što ja uopće mogu zamisliti! I svaki put me iznova iznenađuješ!”.
Uvijek mi je u školi bilo teško pisati sastavke. Rado bi i s veseljem i satima čitala, ali napisati nešto je za mene svaki put bila muka. Naš profesor Tomislav Ivančić je za svog života napisao više od stotinjak knjiga i nebrojeno članaka i često je, nas, svoje suradnike poticao: “Pišite! Probaj bar jednu rečenicu napisati, ona će voditi drugoj i tako dalje. Ustraj! Ako imaš iskustvo, zapiši ga, daruj drugome da ga obogatiš.”
Vrtila sam tada u svojoj glavi misli: “Ali kako ću ja to! Ma to je on na nekog drugog mislio, nije se to na mene odnosilo…”. No, srce je bilo to koje je prepoznalo poziv! Odlučila sam: ” Dobro, napisati ću jedan tekst i to je to!”. To je bio moj plan, no Stvoritelj baš za svakoga od nas ima bolji i ljepši plan!
Zastani sada kratko, prisjeti se, jesi li to već iskusio? Koliko puta su se tvoji planovi izjalovili, i? Vodi li Stvoritelj tvoj život ili ti sam? Čuješ li u danu kako ti govori što je to dobro za tebe? Kroz formaciju u zajednici Molitva i riječ naučila sam dvije iznimno bitne stvari, a to su – poslušnost i ustrajnost. Upravo iz toga nastao je taj moj prvi mali tekstić pod nazivom “Dobro je!”.
Dragi čitatelju, vjerujem da si i ti imao neko slično iskustvu. Koliko puta si do sada već bio u situacijama kada si pomislio: “Nije ovo za mene! Ja to ne mogu!” ili jednostavno ” Bojim se! Mislim da neću uspjeti!”. Kako su često uska i mala naša očekivanja, zar ne? Kako je naše povjerenje u Stvoritelja puno puta tako slabo i krhko. Sve je dobro dok smo na “sigurnom terenu”, dok ne moramo javno nastupiti, dok se možemo negdje “sakriti”, dok ne moramo učiniti iskorak, preuzeti odgovornost, nečega se odreći ili osloboditi. No, upravo je to “poligon” na kome “vježbamo” povjerenje u Onoga kome vjerujemo.
Baš onda kada naše snage i sposobnosti nisu dostatne, kada shvatimo da ne možemo sami, preostaje nam staviti sve u Njegove ruke i krenuti s povjerenjem. Upravo time počinje najljepša avantura i suradnja! I tada nastaju vrhunska djela! Tada postaješ sućutan i strpljiv supružnik, brižan i blag roditelj, marljiv i mudar učenik, dobar i pošten radnik, originalan umjetnik, zdrav čovjek pun humora i nade.
Danas ti kroz ove retke želim reći: “Ljubljen si, čovječe i stvoren za velike stvari! Nema toga što ne možeš učiniti ako vjeruješ svome Stvoritelju i ako s Njime stvaraš! Odvaži se!”
Napiši i ti nešto, skladaj pjesmu, nauči svirati gitaru, upiši neki kreativni tečaj, odreci se psovke, odreci mrmljanja, odbaci tjeskobu, nemoj kupiti više niti jednu cigaretu…
Ti toliko toga velikoga i lijepoga možeš učiniti, znaš li? Vjeruješ li u to? Odluči danas i ti: “Hoću, učiniti ću! Ja to mogu! Vjerujem Stvoritelj me već učinio sposobnim za to, samo čeka da ja u to povjerujem i krenem! Idem!”.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
