Piše: Lana Poljak Branisavljević
IZNAD MAGLE
Volim te jutarnje trenutke mog druženja sa Stvoriteljem. Dvije šalice vrućeg čaja na mom kuhinjskom stolu, jedna za Njega, jedna za mene. I dok promatram gustu maglu kroz prozor kroz koju se jedva naziru obrisi susjedne zgrade, progovaram Mu onako iskreno:” Znaš, Oče moj, i ja se često osjećam “pogubljeno” baš kao ove stvari “skrivene” vani u magli… Toliko bih toga dobroga i vrijednoga htjela učiniti, a tromost i lijenost me čine sporom, pa onda tek nešto od svega toga učinim. Tada me uhvati grižnja savjesti i počnem samu sebe optuživati. Htjela bi ljubiti druge onako kako me Ti poučavaš, a opet iznova “padam” na zamjeranju drugima i kritiziranju svojih bližnjih, prijatelja i suradnika. U životu si me proveo kroz iskustvo straha i pokazao kako uz Tebe mogu biti odvažna i nadilaziti “uzburkane valove”, a opet… kad se sve “uskomeša” iznova shvatim kako ti slabo vjerujem i kako me nagriza sumnja. Donosim Ti ovog jutra svoj umor i svoju opterećenost. Često mi se čini da je toliko toga na mojim “leđima”, a bez Tebe taj teret ne znam i ne mogu nositi.”
I dok moja usta šute, a srce progovara, u polumraku svoje kuhinje, opet doživljavam tu Njegovu posebnu nježnost, Njegovu brigu i ljubav za mene. Znam, Njegova ruka je na mome ramenu, ona mi daje sigurnost da On stoji iza mene, da On “čuva moja leđa” i da će usprkos svemu sve biti kako treba.
Postoje trenuci u našim životima kada stvari ne vidimo jasno, kada razne “magle” zamućuju naš pogled, kada nam se čini da smo zalutali, da smo se umorili ili obeshrabrili. Tada je potrebno zavapiti, ponekad i poviknuti: ” Trebam Te, Oče! Pokaži mi put kroz ovu situaciju…”. Njegovo svijetlo nozi je našoj svjetiljka, kaže sveto pismo.
Ovih dana, dragi prijatelju, nemoj biti tvrdoglav i samodostatan nego dopusti svome Stvoritelju da ide ispred tebe, da tvoje želje i planovi ne budu na prvom mjestu. Dopusti Njemu da ti osvijetli put kroz “magle kroz koje moraš proći” i podari ti onu jasnoću koju baš u ovom trenutku trebaš.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
