Piše: Lana Poljak Branisavljević
ČEŽNJA SRCA
Dobar ti dan, dragi čitatelju! Dok krećem pisati ove retke, razmišljam o tebi…Promišljam za čime ti sada čezneš… Što želiš naći u ovim riječima? Možda ti je danas nekako težak dan? Možda osjećaš da nemaš snage niti volje za poslove i obaveze koji danas stoje pred tobom? Možda te pritisnula samoća ili kakva bolest tijela? Možda ti je savjest opterećena ili si već dugo sa dragom osobom u svađi?
Pitam se, zajedno s tobom danas, ima li koga tko mi može opet vratiti mir, obnoviti snagu, tko će me razumjeti bez puno riječi…I dok duša tako u vapaju “progovara” samo postani svjestan one temeljne duboke istine našeg života: “Jedne nježne, blage oči te upravo sada promatraju… Da, baš ovog trena! Da, baš tebe! Tu gdje sada jesi…Te oči te ne osuđuju, pune su ljubavi za tebe. Govore ti da te razumiju i da smiješ biti baš to što jesi.”
Možeš li očima svoje duše zapaziti Te oči?
To su oči Onoga koji poznaje tvoju intimu, tvoju prošlost, tvoje misli sada i sve tvoje čežnje i planove za budućnost. I zato nemoj dopustiti da te bilo kakva negativnost sada rastrese i udalji iz Njegove prisutnosti.
Polako probaj izgovoriti: ” Oče…Slutim Te, znam da Te moja duša prepoznaje i da Ti se raduje. Ti si moj Otac, Onaj koji me želio i pozvao u postojanje…”Oprosti mi, što često nemam dovoljno povjerenja u Tebe, što sam često zagledana u svoju slabost i nemoć umjesto u snagu koju mi Ti daješ. Oprosti što mi se teško mijenjati, što se često opravdavam i ostajem u starim navikama. Oče, Ti me možeš ozdraviti od moje lijenosti i tromosti…
Natopi svojom ljubavlju sve ono bolno u meni gdje su me drugi ljudi povrijedili svojom grubošću i neprihvaćanjem. Trebam Tvoju nježnost danas. Trebam Tvoju blizinu kako bi danas postala nova, zdravija, bolja. Pouči me kako da budem mudra i smirena, radosna i ustrajna…Lijepo je Oče znati da si tu, blizu.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
