Piše: Lana Poljak Branisavljević
ZAKLON I ZAŠTITA
Kroz prozor svog ureda često promatram nebo. Danas su masivni tamnosivi oblaci prekrili cijeli svod i kao da iz minute u minutu postaju sve tamniji. Sprema se oluja. Dovršavam zadnji mail i brzo se spremam krenuti kući. Za dvadesetak minuta iz sigurnosti svoga doma u čudu gledam snagu vjetra koji nosi sve pred sobom, a kiša pada tako snažno da se naše dvorište u trenutku pretvorilo u veliko jezero.
U životu svakoga od nas postoje oluje, one manje ili pak one veće, bolnije. One nas poput vihora vjetra “izbacuju” iz našeg ustaljenog ritma života, naših uhodanih navika i pogleda na život. One prevrću našu samodostatnost i na neki način uvode u poniznost jer nam pokazuju da mi nismo “gospodari života”. Život nam je darovan “u ruke” i on nadilazi naša ljudska stvaranja. Svaka poteškoća života pred nas stavlja temeljno pitanje: “Gdje je tvoja sigurnost? Kome ti vjeruješ?”.
Može li čovjek zaobići poteškoće, bolesti, nepravde, nesigurnosti u ovom svijetu?
Može li se od toga negdje “sakriti” kako ga ne bi pronašle? No, jesu li to stvarnosti od kojih treba tjeskobno strepiti? Pitam danas tebe i sebe, dragi prijatelju: “A ti? U što stavljaš svoje pouzdanje? Gdje je tvoj zaklon i zaštita od svih oluja koje oko tebe bijesne i prijete?
Imam duboko iskustvo da je jedino u mome Stvoritelju istinska i prava zaštita. Samo On nadilazi sve naše nemoći, patnje, bolesti pa čak i smrt. Kada sam se kao srednjoškolka “borila” sa paničnim napadima doživjela sam da mi ljudska sućut, pomoć, lijekovi i psihoterapija nisu bili dovoljni. Čeznula sam za nekom drugom snagom. Snagom duha koja neće samo privremeno odgoditi moje strahove, nego uz koju ću u potpunosti biti slobodna.
Svakom od nas potrebna je ta sigurna ruka koja nas vodi, pogled koji nas umiruje u trenucima izbezumljenosti, taj jasni glas koji me poziva: “Vjeruj mi! Tu sam!”. Neka naš odgovor na taj poziv od danas bude: “Stvoritelju moj, zaštito moja, hoću, želim ti vjerovati! Znam, tu si!”.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
