Piše: Lana Poljak Branisavljević
KONCERT ŽIVOTA
Jedna lijepa priča kaže ovako: “U želji da svoje dijete potakne na veće zalaganje u sviranju klavira, njegova ga je majka povela na koncert poznatog pijanista. Tek što je pronašla mjesto, majka je vidjela svoju prijateljicu dva reda dalje, pa je otišla pozdraviti je. Dječak je neko vrijeme strpljivo čekao, a onda je ustao i počeo hodati po pozornici sve dok nije došao pred vrata na kojima je pisalo “Zabranjen ulaz”. Kad su se svjetla pogasila i koncert počeo, majka se vratila na svoje mjesto i vidjela da dječak više nije bio ondje gdje ga je ostavila. Uznemirila se i tražila ga pogledom uokolo, ali ga nije vidjela. U taj čas se zastor otvorio, svjetla pogasila, a na sredini pozornice stajao je prekrasan klavir. Uspaničena majka ugledala je svoga sina kako sjedi za klavirom i svira pjesmicu “Bratec Martin”. Taj čas ušao je veliki maestro, prišao klaviru i dječaku šapnuo na uho: “Samo nastavi!”. Sjeo je pored njega i pratio ga lijevom rukom. Zatim je s desnom rukom prišao dječaku s desne strane i zajedno s njim odsvirao divnu kompoziciju. Tako su poznati pijanist i dječak početnik zajedno neugodni trenutak pretvorili u izvrstan koncert.”
I mi u svom životu, u svojoj svakodnevici, ponekad riskiramo, uđemo kroz “zabranjena vrata” i pokušamo učiniti ono što mislimo da je najbolje u tom trenutku, zar ne? No, na velikoj “pozornici života” ta naša nastojanja mogu se ponekad učiniti nedovoljna, malena, slaba. Voljeli bi da u našem braku i našoj obitelji vladaju mir, ljubav i razumijevanje, no često nije tako. Voljeli bi da naša marljivost i trud budu vidljivi na našem radnom mjestu, no rijetko kada drugi to znaju prepoznati. Voljeli bi da naša domovina bude puna čestitih i moralnih ljudi koji oslanjanju svoju egistenciju na Stvoritelja, no uviđamo da se ljudi radije zadovoljavaju novcem, ugledom i slavom.
I sami bi voljeli biti slobodni, a opet tako lako upadamo u razna sitna, a ponekad i nešto veća ropstva. Donesemo odluku da nećemo o drugima govoriti negativno, a ipak se brzo nađemo u ogovaranju. Zaista se može učiniti da su naši napori prema dobru, prema istini, naša strpljivost i ustrajnost, naš rad i trud, nedostatni i mali, no tada na “pozornicu” nastupa naš Stvoritelj, naš “Maestro”. On prepoznaje i primjećuje našu želju i sve što iskrena srca i u ljubavi činimo. Uz Njegovo vodstvo i pratnju svi naši napori i mali doprinosi dobivaju smisao i postaju vrhunski.
Tada naše malo sjeme koje smo posijali može uroditi plodom.
Tada naša skromna skladba postaje vrhunska melodija. Dragi čitatelju, nemoj se dati pokolebati i posustati kada životne kušnje navale, kada stvari ne idu kako si planirao, kada ne ubireš odmah plodove svojih napora.
Imaj strpljenja, zastani i osluškuj kako ti tvoj Stvoritelj šapće: “Samo nastavi! Ja sam s tobom! Ja u tebe vjerujem!”. On te prati i s tobom prebire “tipke” tvoga života i uopće nemoj sumnjati da će tvoj život s Njime biti vrhunski koncert!
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
