Piše: Lana Poljak Branisavljević
PREDANJE
Uđi danas u tišinu svoje sobe, u tišinu svoga srca… Dopusti da se sve ostalo zaustavi i postane u ovom trenu manje bitno… I čišćenje i kuhanje i popravci i televizor i mobitel i razgovori s drugima i hrana i piće… Mirno i opušteno sjedni. Ruke spusti u svoje krilo i polako udahni i izdahni nekoliko puta.
Sjeti se Tko te pozvao u postojanje, u život? Kako to da si tu? Tko te spustio u ovaj svijet? Gdje si bio prije dolaska ovdje? Poznaješ li to blago lice koje bdije nad tobom i nad cijelim svijetom? Znaš li za Njega?
On za tebe zna… Kaže ti da te poznavao i prije nego si bio satkan u majčinoj utrobi. Kaže da Mu je poznato i kad legneš i kad ustaneš, sve Mu je o tebi znano…
Postani polako svjestan da nisi sam na svom životnom putu… Sam Stvoritelj te prati svojim pogledom i svojom zaštitom… Ti imaš suputnika koji korača s tobom kroz svaku tvoju radost, svaki tvoj uspjeh, svaki tvoj posao, ali i kroz svaku tvoju muku, patnju, bol i nemoć.
No, vjeruješ li Mu?
To je temeljno pitanje… Ima li u tvom srcu nešto što te zaustavlja da Mu povjeruješ? Možda imaš kakvo neugodno ili ružno iskustvo iz prošlosti, možda te netko duboko povrijedio i ti si ostao u toj uvredi, možda osjećaš krivnju zbog nekog svog postupka pa te savjest opominje, možda si ostao u kakvoj laži… Sve to stoji kao zapreka da povjerujemo u Njegovu dobrotu i ljubav…
Donesi odluku da se toga oslobodiš, pa mirno i s povjerenjem reci:
“Stvoritelju moj, odričem se sada svega što me udaljava od Tebe. Žao mi je što često posumnjam u Tvoju blizinu i prisutnost. Žao mi je kada povjerujem u laž, kada pristanem na samosažaljenje, kada pomislim da je bolest jača… Žao mi je kada nemam sućuti za druge i kada druge osuđujem… Oprosti što se često žalim zbog svega onoga što smatram da mi nedostaje, a ne primjećujem sve ono što imam i što si mi darovao. Oprosti za svaku oholost, pogotovo onu kada mislim da mogu sama, bez Tebe…”
Iskreno priznaj i sebi i Stvoritelju koji te ljubi sve ono što kao teret sada nosiš…
Ostani tako u tišini barem petnaestak minuta. Doživjeti ćeš kako polako postaješ slobodan, miran, neopterećen…
Dopusti da te Njegova blizina ozdravlja i liječi. Sjeti se kako majka grli i tješi svoje dijete u naručju. Toliko nam je ovih dana potrebna Stvoriteljeva nježnost…
Budi ustrajan i probaj baš svaki dan nadolazećega tjedna iznova “trčati” svome Stvoritelju, Ocu u zagrljaj.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
