Piše: Ines Vranješ, hagioasistentica CDP
Jedna mlada, dobra i draga djevojka u spontanu razgovoru spomenula je kako je ponekad uhvati bijes koji ne može kontrolirati. Promišljajući o tom problemu, postalo mi je jasno kako svaki čovjek u sebi nosi određenu “dozu” bijesa. Možemo ga uočiti već i kod malog djeteta kada nešto želi, traži, a ne dobiva. Tada je spremno vikati, bacati se po podu, udarati, plakati, biti agresivno… Kako dijete raste, tako svjesno ili nesvjesno potiskuje svoj bijes. No u određenim životnim situacijama bijes nekontrolirano provaljuje iz čovjeka, a da najčešće osoba nije ni svjesna zašto reagira tako burno i što se to u njoj događa.
Bijes može biti izazvan najjednostavnijim stvarima: razbacanim igračkama, prolivenim sokom, nekom riječi u krivo vrijeme, pogledom i sl. Bijes razara samog čovjeka, ali i njegovu okolinu, razara međuljudske odnose, ali i fizičke stvari.
Tek kada čovjek postane svjestan svog stanja i razorne snage bijesa, može započeti proces oslobađanja bijesa, odnosno ozdravljenja.
Ovdje je jedan bitan problem jer ljudi budu uzročno ranjeni u djetinjstvu, ali s vremenom steknu naviku pa iz nje reagiraju. Naviku treba osvijestiti i činiti suprotno, uvježbavati dobru naviku: zastati i promisliti što je dobro, kako pravovaljano reagirati, ne puštati se inerciji i to opravdavati svojim izranjenostima. Za to ponašanje odgovoran je čovjek!
Odakle bijes i zašto se u čovjeku stvara?
Bijes proizlazi iz čovjekova vapaja za dobrotom i ljubavi. To je vapaj za iskustvom one ljubavi koju je u trenutku začeća doživio kada mu je Stvoritelj udahnuo svoj dah života, po kome je čovjek postao živa duša.
Dijete očekuje od majke apsolutnu ljubav i sigurnost, no ona mu to ne može pružiti jer je u većoj ili manjoj mjeri sama od toga uskraćena, što u djetetu stvara bol i patnju. Nova razočaranja na koja nailazi tijekom svoga odrastanja samo produbljuju tu prazninu i bol. Često su to tako velike boli za dijete, kao što je dugotrajna odvojenost od roditelja, bilo zbog posla ili bolesti; rastava roditelja; svađe i razdori u obitelji; ovisnost o alkoholu jednog ili oba roditelja, o drogi i sl. Dijete, da bi preživjelo, tu bol potiskuje u svome srcu, zatvara se u sebe, stvara krivu sliku o sebi, o ljudima i o Stvoritelju.
Potrebno je doći do izvora bijesa
Kasnije, život donosi uspjehe, ali i razočaranja koja samo produbljuju čovjekovu patnju, koja je okidač za nove izljeve bijesa ili raspad sistema na psihičkoj ili fizičkoj razini.
Uzalud je liječiti simptome koje vidimo na čovjeku, jer je uzrok u njegovim dubinama, u ranjenu srcu.
Ovdje je bitno naglasiti to da ljudi budu uzročno ranjeni u djetinjstvu, ali s vremenom steknu naviku, pa iz nje reagiraju. Ono što može pomoći jest primjenjivati lijek koji je apsolutna ljubav, dobrota, istina i ljepota, sam Stvoritelj. Samo onaj čovjek koji se duboko poveže s onim tko je u njega udahnuo dah života, sa Stvoriteljem, od Njega dobiva sve što je potrebno za ozdravljenje ranjena srca.
Primjena lijeka
Susret sa Stvoriteljem možeš doživjeti na bezbroj načina.
Jedan od njih je da se odlučiš za mir, tišinu i zagledaš se u bilo koji detalj prirode: livadu, šumu, rijeku, more, nebo, cvijet,…
Njegovu dobrotu i nježnost doživjet ćeš u mekoći cvjetnih latica, mahovine, u toploj jutarnjoj zraci sunca, laganu povjetarcu kada ti miluje lice,…
U Njegovoj ljubavi nestat će sav bijes i gorčina koji su se skupljali tijekom cijelog tvog života. Tada ćeš moći razumjeti i oprostiti svima onima od kojih si očekivao dobrotu i sigurnost, a nisu ti je znali i mogli pružiti.
Nemoj čekati, kreni! Stvoritelj te čeka, strpljivo, s puno ljubavi, jer, kako je jednom rekao prof. T. Ivančić: „On je tvoj nježni Otac sa srcem majke.“
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.