Kako su mediji proželi našu svakodnevicu?

Iz arhive Hagio.hr

Piše: Mr.sc. Igor Kanižaj

Jeste li ikada pokušali izračunati koliko vremena potrošite na medije u jednome danu?

Mislim pritom na vrijeme koje provedete čitajući novine, slušajući radio(u autu,na poslu,kod kuće) ili gledajući televizijski program i koristeći se internetom.Kada pokušate zbrojiti minute koje ste posvetili medijima, možete doći do šokantnih podataka. Prosječan građanin u Hrvatskoj dnevno na medije potroši i do 400 minuta!

To naravno ne znači da većina građana nekritički prima sadržaj ili da je cijelo vrijeme
u potpunosti usredotočena na medije. Kada bi tako bilo onda bismo potvrdili teze medijskih istraživača s početka prošlog stoljeća koji su isticali kako je utjecaj medija apsolutan.

Davno je utvrđeno da mediji mogu imati utjecaj samo pod određenim uvjetima i u određenoj mjeri. Stoga je važno poznavati medije, razotkriti kako funkcioniraju, shvatiti na koji način stvaraju i prilagođuju sadržaj konzumentima te kakve posljedice na sadržaj medija imaju njihovi bliski odnosi s političarima i oglašivačima.

Na ta ćemo pitanja odgovoriti u sljedećih nekoliko tekstova. Prisjetimo se, u ovom prvom dijelu, osnovnih činjenica, a koje se danas često prešućuju. Mediji su više nego ikada prije proželi našu svakodnevicu, što najbolje pokazuju podaci s početka teksta. Mediji su se uvukli u naš posao i naše domove.

Prema jednom istraživanju prosječan zaposlenik u nekoj organizaciji utroši i do dva sata dnevno samo na elektroničku poštu i pretraživanje interneta. Svoj dan započinjemo i završavamo uz medije; budimo se s radijem, a liježemo uz televiziju. A Sussana Tamaro će reći kako nema gore stvari nego dan započeti uz medije: „Ujutro, kada je naša duša najotvorenija, u nju se slijeva sve zlo što ga je svijet proizveo protekloga dana.“

Više ne možemo ni jesti a da nam nešto ne svira u pozadini ili da u isto vrijeme možda ne čitamo dnevne novine ili ne gledamo televizijski program. U ovom pogledu na negativne aspekte medija moramo primijetiti i kako se roditelji, u nedostatku slobodnog vremena, ponekad koriste televizorom kao surogat dadiljom, dopuštajući svojoj njihovoj djeci da gledaju program sjedeći po nekoliko sati ispred televizora ili računala.

Dakle, utjecaj medija na svim područjima društva – od javnosti do privatnosti – neporeciv je. Kao roditelji moramo si postaviti pitanje u kojoj mjeri nadziremo vrijeme koje naša djeca provode uz medije? Kao bračni partneri promislimo o tome koliko smo od svoje privatnosti prepustili medijima? Profesori, učitelji i istraživači moraju prepoznati da u temelje svakog obrazovanja i znanosti treba uključiti i upoznavanje medija. I svećenici si trebaju postaviti pitanje govore li dovoljno o utjecaju medija, o prednostima i nedostacima izloženosti i prepuštenosti medijima.

Čini se kako nam je danas više nego ikada potrebna edukacija za medije, jer smo više nego ikada izloženi medijima.Zbog toga što su mediji postali dio naše stvarnosti i kanal putem kojega ostvarujemo kontakte, unutar i izvan naše zajednice, oni znatno utječu na naša iskustva i javno mnijenje.

Giddens ističe kako to nije samo zato što na poseban način utječu na naša stajališta nego i zato što su sredstvo pristupa znanju o kojem ovise mnoge društvene aktivnosti. Schulz ide i korak dalje, pa kaže kako je korištenje medija utkano u samo središte naše svakodnevice; mediji su proželi profesionalnu razinu, ekonomiju, kulturu, politiku i javni život.

No, uz to valja imati na umu trostruku prirodu medija o kojoj je pisao Bertrand. Mediji su, naime, istodobno i industrija, i javna usluga, i politička institucija, višesmisleni su, pa otuda i većina problema.

Zašto su mediji danas toliko važni političarima, gospodarstvenicima, sportašima, svima koji žele komunicirati s publikom?

Koliko je poznato, ne postoji ni jedan drugi kanal, institucija, koja u isto vrijeme obuhvaća navedene funkcije, a da pritom ostvaruje i određeni utjecaj, kao što to mogu mediji. Oni utjecajnim grupama (pojedincima) osiguravaju pristup do pučanstva. Ali oni ujedno stvaraju posebno prilagođen sadržaj koji je lako shvatljiv nisko obrazovanom pučanstvu pa se nastoji vizualno atraktivno pakirati poruku, u kratkim formama, uz mnogo šarenila, a sve kako bi se na kratko vrijeme privukla puna pozornost.

Urednici govore kako tu nema ničeg spornog te kako građani traže upravo takve
informacije. I zaista istraživanja pokazuju da 60% ispitanika u novinama najprije pročita crnu kroniku pa urednici zapravo stvaraju sadržaje koje čitatelji traže. No, mediji ne bi smjeli samo ispunjavati zahtjeve publike. Oni ujedno obrazuju i socijaliziraju, razotkrivaju nepravdu, bore se protiv korupcije i potiču važne društvene promjene.

Ipak, sva dostupna istraživanja o sadržaju medija pokazuju kako i u tisku, i na televiziji uz crnu kroniku prevladavaju nesreće, kriminal, politika, sport i zabava. Ako takav sadržaj nekritički konzumiramo nekoliko godina, u određenim uvjetima, mediji će sasvim sigurno imati utjecaj na naše živote, gotovo sigurno na percepciju kriminala i politike, koja se u pravilu razlikuje od stvarnosti.

U nastojanju da zadovolje trenutnu želju potrošača, šokirajući ih neuobičajenim sadržajem poput nesreća, mediji ignoriraju važne životne teme poput edukacije, socijalnih odnosa, obrazovanja, umjetnosti. Svatko će od nas priznati da je lakše pročitati crnu kroniku nego recenziju neke nove knjige, a kamoli složeno filozofsko promišljanje o aktualnim trendovima.

Ako prevlada instant novinarstvo, bez odgovornosti, nadzora i kontrole, onda postoji velika opasnost i moć da nastane i instant nacija ili društvo, u kojem će biti napušteno sve što zahtijeva dugotrajan napor, a trajne vrijednosti bit će zamijenjene ravnodušnošću. Mediji su očito previše važni da bismo im se jednostavno prepustili.

Zbog toga ćemo u idućim tekstovima govoriti o tome kakva je odgovornost i
vjerodostojnost novinara, kako prepoznati manipulacije u medijima, na koji se način postaviti prema negativnom sadržaju i davati vrlo konkretne savjete o tome kako čitati novine, gledati televiziju i slušati radio.

U međuvremenu, oslonimo se na savjet naših biskupa koji su jednom prilikom dali vrlo jasno pravilo o tome kako se postaviti prema medijima: konzumirajte samo onaj sadržaj koji vas izgrađuje!

Total
0
Shares
Prev
PROSVJEĆENJE PROSVJETE (1)

PROSVJEĆENJE PROSVJETE (1)

Iz arhive Hagiohr Pripremio: Igor Grgić, prof

Next
PTSP! (1 dio)

PTSP! (1 dio)

Iz arhive Hagiohr Pripremio: Mirko Čosić Iako je u psihijatrijskim tekstovima,


Ovaj sadržaj je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti  za tiskano ili online izdanje. Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.

Možda će vas zanimati