Piše: Nada Ivošević

„Ne plaši se neznanja, boj se lažnog znanja, jer od njega dolaze sve nesreće na svijetu,”rekao je engleski književnik George Gordon Byron.

Danas postoje mnogi znanstveni dokazi da čovječanstvo u nedostatku ispravnog znanja živi na neodrživ način. Znanstveni napori da se istraži čovjekova duhovna dimenzija i njezina patologija te buđenje čovjekove svijesti o istinskim ljudskim vrijednostima temeljne su značajke koje će obilježiti 21. stoljeće. Ruski znanstvenik, dr.Gregori Perelman, rekao je da će učenje biti ono što će najveći broj odraslih ljudi činiti u 21. stoljeću.Čovjekov problem u komunikaciji s drugim ljudima, nedostatak suosjećanja i njegova nesposobnost da ostvari svoje temeljne životne ciljeve, osim onih racionalnih i akademskih, velik je poraz za njega samoga i cijelo čovječanstvo.

Dr. Daniel Goleman, znanstvenik i predavač na američkome sveučilištu Harvard, utvrdio je da postoji veliki nesrazmjer između koeficijenta inteligencije i stečene stručne spreme pojedinca i njegova ostvarenja u konkretnim životnim situacijama. Prema Golemanu, emocionalna inteligencija, EQ, čini nas svjesnima vlastitih i tuđih osjećanja i omogućuje nam da se uživimo u probleme drugih i suosjećamo s njima. Goleman ističe da je emocionalna inteligencija preduvjet za pravilno korištenje IQ kvocijenta inteligencije.
No, najnoviji znanstveni podaci s kraja 20. stoljeća govore da se potpuna slika ljudske inteligencije može dobiti samo ako se uzme u obzir i treća razina čovjekove inteligencije, a to je duhovna inteligencija ili SQ. Duhovna inteligencija podrazumijeva način na koji pristupamo problemu smisla i životnih vrijednosti. To je inteligencija kojom procjenjujemo je li određeni postupak ili životni put sadržajniji i vrjedniji od drugog, kažu dr. Danach Zohar i dr. Ian Marshall. Čovjek se znanjem treba popeti na razinu zdravog prosuđivanja i pronicanja u stvari, kako bi razumio distinkcije i jedinstvenost unutar sebe samoga, a ne isključivo stjecati samo ono znanje koje mu daje osjećaj naobrazbe.

Preispitajmo svoje znanje

Mi možemo naobrazbom znati više, ali uvijek ostajati isti i zbog toga sve frustriraniji, jer se duhovno i emocionalno ne ostvarujemo. Jedan od izvora ljudskih problema jest i nemogućnost izražavanja kreativnih težnji. Znati više, a ne moći postati vrhunski čovjek, odraz je lažnog znanja i velike isfrustriranosti. U tom slučaju čovjekov duh nije ispunjen idejama koje istinito predstavljaju stvarnost, nego je prepun zabluda i idola kojima nekritički vjeruje. Čovjek se rađa u ovom svijetu, opaža određene fenomene, primjenjuje logiku i stvara zaključke, a ovisno o tome kakve zaključke izvuče, dobre ili loše, tako će i postupati. Kakvi će biti naši zaključci ovisi o znanju i kvaliteti informacije koju dobivamo. Te vrijednosti izravno utječu na naš život i sudbinu. Primjerice, zaključiti da ljubav ne postoji na osnovu naših razočaranja jest laž, isto kao što je laž i to da Stvoritelj ne postoji zato što u svijetu postoje patnja i zlo. Usvojeno lažno znanje s krivim uvjerenjima, vjerovanjima, znanstvenim i drugim dogmama, čovjeku ograničava pogled na svijet i sputava intelektualni razvitak.

Lažno znanje predstavlja sva moguća drogiranja nezdravom hranom, alkoholom, seksom, nikotinom, drogom, kupovinama za život nepotrebnih stvari i sl. „Čuvajte se lažnog znanja, ono je opasnije od samog neznanja.“, riječi su George Bernard Shawa.

U radu s hagiopacijentima otkrila sam duhovne boli zbog odsustva svjesnosti o istini; kada, unatoč velikoj patnji, ljudi biraju ostati čvrsto vezani uz svoje pogrešno izgrađene stavove i lažne sustave vrijednosti. Usvajanjem lažnog znanja i tvrdokornog vjerovanja u to „znanje“, nesvjesno upropaštavamo i razaramo svoju osobnost, život i svijet. Čovjek bez znanja tetura svijetom kao slijepac u tami. Njegova osobnost i Ljubav iz koje izvire ostaju mu nevidljivi, čvrsto omotani velom lažnog znanja.

Lažno je znanje najdestruktivnija sila koju čovjek nesvjesno prihvaća, a koja proizlazi iz ega i, nažalost, vlada njegovim umom i raspolaže njegovim duhovnim moćima. Tako ljudi u konačnici postaju zli. „Ljudi nisu namjerno zli, nego iz neznanja. Oni trebaju znati što je dobro da bi činili dobro“, govorio je Sokrat, dok Platon tvrdi da „Postoji samo jedno dobro, a to je znanje, i jedno zlo, a to je neznanje”. Fanatična čovjekova vjera i lažno znanje, raspeli su na križ i samoga Boga. „Oprosti im, ne znaju što čine.“, rekao je Isus Krist. Većinu zala čovjek čini vođen lažnim znanjem. Znatnog dijela tog neznanja čak nije ni svjestan jer, umrežen u strukture grijeha i otuđenja, determiniran i neslobodan, još nije sazrio do pravog samooslobađanja i prave samospoznaje. Bez mudrosti i znanja o vlastitu neznanju, tj. u lažnom znanju čovjek postaje ohol, a u destruktivnom ponašanju ne poznaje granica.

„Malo znanja ljude čini oholima, a veliko skromnima. Zato je prazno klasje napuhano i diže se u vis, a klasje punog i zrelog zrna saginje se prema dolje“, kaže pjesnik Pablo Neruda. „Ako je ispravno shvaćena, znanost liječi čovjeka od njegove oholosti, jer mu pokazuje njegove granice.“, rekao je Albert Schweitzer.

Znanje čovjeku omogućuje prepoznavanje granice između dobra i zla. Onaj tko ne zna i svjestan je svog neznanja neće djelovati, a onaj tko ima lažno znanje i nesvjestan je svoga neznanja revno djeluje unutar okvira tog znanja. Unatoč tomu što je Stvoritelj čovjeku osigurao sve potrebno za dostojanstven i siguran život, čovjek nesvjestan, lažnim znanjem uništava sve od Stvoritelja mu darovano: svoj život, prirodu i svijet. Na pučini života buši čamac u kojem plovi, iako je duboko svjestan činjenice da ne zna plivati.

„Saznanje je neophodno da bi se moglo uživati.“, naučavao je Epikur. Znanje bez prosvjetljenja i mudrosti destruktivno je i nepotpuno, stoga svo znanje koje smatramo da imamo trebalo bi biti popraćeno i znanjem o našem neznanju. „Znam da ništa ne znam.“ govorio je Sokrat. Trebamo moći sebi priznati da ne znamo kako bismo se mogli otvoriti novim, za život bitnim, spoznajama. Biti toga svjestan i rasvijetliti vlastito neznanje jest istinsko znanje. Za razvitak svake čovjekove sposobnosti nužno je znanje. Stoga je jako važno da svaki čovjek bude znanstven, kaže prof. dr. Tomislav Ivančić, utemeljitelj hagioterapije.

Budimo logični i mudri

Što je to znanost? Znanost dolazi od grčke riječi episteme i latinske riječi scientia, što znači razumijevanje, spoznanje, studija, znanje. Znanost nije samo skup znanja, ona je i opažanje koje zahtijeva pravilno razmišljanje i objektivnost. To je logička forma razmišljanja i traženje logike unutar predmeta razmišljanja. Znanost je istraživanje istine o kreaciji i po jednoj od definicija primijenjena je logika. Na svim fakultetima postoji predmet koji se zove Metodologija znanstvenog istraživanja, na kojem se uči da su bitne i relevantne samo činjenice. U znanosti argumenti nisu nikakvi argumenti, ukoliko za njihovu tvrdnju ne postoje dokazi i činjenice. Odnosno, na području znanosti relevantni su samo oni učenjaci koji primjenjuju logiku i slijede činjenice, a ne po svojoj znanstvenoj tituli ili akademskom stažu. Znanost stoga ne predstavljaju veliki laboratoriji, računala i sijede glave znanstvenika i njihove doktorske titule, nego samo znanstvene osobe.

Analogno tomu, mudar je i učen svaki čovjek koji u svom životu teži za znanjem primjenjujući logiku i slijedeći činjenice. Ljude koji primjenjuju logiku prepoznajemo po tome što dostojanstveno i sretno žive. Njihove su duše otmjene, isijavaju ljepotom i životnom mudrošću. Zato i na selima možemo susresti mudre bake i djedove koji vrlo dobro opažaju, razmišljaju, izvlače zaključke i uče, kako iz svojih, tako i iz tuđih iskustava, uvijek primjenjujući logiku. Vođeni logikom i intuitivnom spoznajom žive ispravno, imaju dobro zdravlje, iskrene prijatelje, harmoničan i moralan život; posjeduju empirijsko znanje koje s uvjerenjem prenose drugim ljudima, utječući na njih i tako stvaraju dobre ljude i bolji svijet.

Znanje je moć, i to od trenutka kad ga počnemo primjenjivati i živjeti. Sve su ostalo iluzije, laž i samozavaravanje. Izreka engleskog filozofa Francisa Bacona da je znanje moć, govori upravo o „moći“ onih ljudi koji imaju istinsko znanje, a izreka Lao Tsea: „Učenje bez razmišljanja zaludan je posao, a misao bez znanja opasna“, govori pak o slabostima i destrukciji onih koji posjeduju lažno znanje. Znanje je ključ za ljudski boljitak. Pomoću znanja čovjek treba postati gospodar prirode, koji će njezine zakone znati okrenuti u vlastitu korist, a ne protiv samoga sebe.

Filozofi prosvjetitelji smatrali su kako bi napredak ljudskog znanja bio puno brži kad bi se ljudi oslobodili krivog uvjerenja da na prirodu i ljude utječe Božja volja i transcendentne (natprirodne) sile. Velik broj ljudi ima krivo uvjerenje da Stvoritelj i Njegovo prepuštanje kroje naše bijedne živote jer smo mi ljudi slabi. No, ljudska uspavanost lako zaboravlja čak i onu široko poznatu latinsku izreku „Unusquisque suae fortunae faber est.“ ili „Svatko je kovač svoje sreće.“ Zapravo, mali broj ljudi zna da prirodni zakon i slobodna volja određuju ljudski život do najsitnijih detalja, a o čemu danas govori i suvremena znanost. Biblija i znanost danas pokazuju da svijet i čovjek nisu samo strojevi koji se u slučaju kvara mogu ponovno popraviti primjenom odgovarajuće tehnologije. Čovjek je stvoren da sam slobodno bira, odlučuje i usmjerava svoj život prema duhovnom razvitku ili tjelesnom egoističnom užitku. Zato upravljanje zemljom na različitim razinama otvara beskrajna pitanja o znanju, moralu i istini. Odbijamo li postaviti ta pitanja i tražiti na njih istinite odgovore, ne možemo doseći željeni raj ni Stvoritelja.

Svijet i ljude ne možemo mijenjati sve dok ne započnemo proces promjene sebe. Suočimo se sa sobom, otkrivajući i zauzdavajući brojne suptilne manjkavosti i nedostatke kojima ranjavamo sebe, Stvoritelja, ljude i svijet u kojem živimo.

Nastojmo stoga neumorno tragati za znanjem, za znanstvenim činjenicama koje će nas duboko mijenjati i poticati na duhovni, moralni i kreacijski razvitak, kako bismo raspršili mrak neznanja. Otvorimo svoje umove i srca uvijek novim znanjima dotičući činjenicama istinu. Biblija, odnosno Sveto pismo, ispunjeni su brojnim uputama i porukama na tom tragu. Želimo li poboljšati kvalitetu vlastita života i utjecati na stvaranje dobrih ljudi i svijeta, ispunimo srca ljubavlju, um znanjem, a stečeno znanje postupno primijenimo na svoj život, ljude i svijet. Zakoračimo ka znanju razmatrajući maksimu kineskog filozofa Konfucija:

„Tko ne zna, a ne zna da ne zna – opasan je, izbjegavajte ga.
Tko ne zna, a zna da ne zna – dijete je, naučite ga.
Tko zna, a ne zna da zna – spava, probudite ga.
Tko zna i zna da zna – mudar je, slijedite ga.“

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatitza tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.