U uredništvu portala smo osobno uvidjeli kako nije jednostavno napraviti treći korak (misao, riječ i djelo) te pročitano provesti u praksu.
Kako bi sve nas motivirali i nadahnuli na konkretnu praksu odlučili smo pokrenuti novu kolumnu. Koja će za početak izlaziti dva puta tjedno i svaki tjedan će biti neki novi kolumnist član Zajednice Molitva i Riječ (ZMR). Ideja je da budu kratke, ali proživljene. Pozivamo i vas da pokušate s nama uroniti u praksu, ali i poslati nam svoje iskustvo prakse ili komentar na mail: urednistvo@hagio.
Piše: Kristina Jurković
Sutra će se samo brinuti za sebe
Kroz djetinjstvo sam uglavnom bila sama te rano morala postati i samostalna i odgovorna, čak i prije odrastanja. Stoga, od kad znam za sebe u meni je trajno bila neka zabrinutost, pogotovo za ono: “što će biti sutra”, “a što ako se to dogodi”, “a što ako ne prođem ispit…”, “a što ako sad netko meni drag umre”? A što ako… nizalo se iz dana u dan i opterećivalo moju dušu i tijelo.
Zbog te nesigurnosti i brige mučila me nesanica, neka zgrčenost u svakodnevici, strah od nepoznatog, doživljaj ugroženosti za vlastiti život. Samo da mi je preživjeti! No, kako su se dani moga života nizali tako je i breme postajalo sve teže. Sve do dana mog osobnog susreta s mojim Prijateljem iz Nazareta; Isusom. Sve se počelo mijenjati od kada nas dvoje prijateljujemo. Svaka Njegova riječ poput melema liječi sve moje izranjenosti i postaje punina i bogatstvo svega onoga što mi je do tada nedostajalo a što sam uzaludno pokušavala dobiti i primati od ljudi.
Isusova riječ koja je za mene veliko rasterećenje, jedan ulazak u slobodu, mir, odvažnost, povjerenje i sigurnost da će sve, baš sve biti dobro, glasi: Ne budite, dakle, zabrinuti za sutra. Sutra će se samo brinuti za se. Dosta je svakom danu zla njegova. (Mt 6:34)
Dok sam u jednoj svojoj muci i tjeskobi pomno razmatrala ovu riječ postalo mi je jasno kao dan: Isuse, ti si rekao “dosta je svakom danu zla njegova”, pa to znači da ja ne moram sada brinuti sve brige svoga života i nositi sve terete ovoga svijeta nego samo ono što je sada tu, u ovom danu preda mnom. Koja sloboda! Ako ti Isuse to kažeš, ja ti vjerujem i odlučujem od sada baš tako živjeti! Dan po dan, korak po korak. Upila sam tu istinu i poslušala Isusa. Držim se toga i danas.
Povjerenje mi je ulijevala i istina “sutra će se samo brinuti za sebe”. Kad ju je moja duša čula i upila bila sam sigurna; bit će dobro, ja više nisam sama! Nekako, kao da je sam Isus, njegova osoba, prodro do moje duhovne duše i tu se nastanio. Znala sam i od prije da On oduvijek i zauvijek drži sve u svojoj ruci, pa tako i mene, ali kroz ovu riječ iz Mt 6:34, koju sam taj put uistinu čula, ja sam postala stvarno svjesna konkretne Isusove prisutnosti i to me oživjelo, gotovo u trenutku iščupalo iz moje “tame”.
Od tada, primjećujem; iz mene je nestala svaka tjeskoba, zabrinutost i razbio se svaki strah. Kasnije, čak i u trenucima “oluja” života (bolesti, smrti bližnjih, neuspjeha, nepravdi… ), čim iz sjećanja dozovem istinu ove žive Isusove riječi, ostajem u dubokom miru i povjerenju; i ovo će proći, nisam sama, ima Netko tko za mene brine, tko se za mene bori i vodi me, ima Netko pred kim je zlo nemoćno a s kim sam ja svemoćna… i zato znam: Bit će dobro! Sigurno će biti dobro!
