Piše:Željko Pažin

“Mali, nisi ti za državnu službu, ti imaš nešto kreativno u sebi”, bile su riječi psihologa
prilikom testiranja za posao u jednoj poznatoj hrvatskoj tvrtki prije otprilike tri godine. No, životne su okolnosti takve da trenutno uspijevam spojiti posao državnog službenika i razvijati svoju kreativnost.

PRVO VJERA

Tajna početka ostvarenja mojih vizija je u vjeri; vjeri kao pokretačkoj snazi i adrenalinu.
Vjerovati za mene znači činiti ono u što vjerujem. Na tom temelju moj život postaje poput filma, ali onoga koji se snima prema istinitom događaju.

“Proizvod” takve moje kreativnosti je knjiga originalnog hrvatskog humora koju sam sam zamislio i izdao, bez ikakva prethodnog znanja o izdavaštvu i bez podrške neke afirmirane izdavačke kuće.

U knjizi sam u cjelinu spojio tri hrvatska svijeta: svijet fotografija, svijet humora i svijet dubokih misli i vrijednih citata, a sve na autentičan, svoj način. Cilj mi je bio ponuditi čitateljima duhovitost kao put do duhovnog zdravlja. Da bi takvo što uspjelo, ponajprije sam sebe morao dovesti do toga duhovnog zdravlja.

PROBLEM – JA

Najveći problem bio sam ja sam sebi. Kako sebe uvjeriti, kako se pokrenuti, kako, kako, kako? Gdje početi, a biti siguran da neću pogriješiti, već doživjeti zadovoljstvo i uspjeh?

Danima sam mislio i pronalazio razloge za odvažnost. Napokon sam uzeo laptop u ruke i počeo razvrstavati šaljive anegdote, za svaki dan u godini po jednu. Nakon radnog dana i obveznog večernjeg izlaska u grad, prije sna, posvetio bih se knjizi. Bilo je noći kada sam već legao u krevet i tonuo u san, ali inspiracija je dolazila i nisam je mogao ignorirati.

NADAHNUĆE I ODUŠEVLJENJE

U zgradi na zagrebačkim Krugama, u maloj sobi broj 125, razvijao se moj prvi samostalni uradak. Jednostavan prostor, ali prepun nekog posebnog mira, mira koji je čovjeku neophodan za očitavanje nadahnuća.

Kada sam u radu naišao na zid, susretao sam ljude koji su me podizali preko prepreka i usmjeravali me. Opet uz pomoć vjere, odnosno uz malo riječi i puno oduševljenja uspio sam okupiti kao suradnike renomirane stručnjake poput dr. Marka Alerića, dr. Bože Skoke, fotografa Ive Pervana… i prenijeti im svoju viziju te ih zainteresirati za tu stvar. U toj fazi puno mi je značila rečenica: “Da bi druge oduševio, ti moraš biti oduševljen!” A ja sam bio oduševljen…

USPJEH

Sve što sam prije u životu pokušavao učiniti, uvijek je bilo opterećeno nedostatkom novca. Sada se nisam pitao za novac jer on zaista nije najvažnija stvar. Doduše, ne raste na drvetu, zato sam i prodao automobil kako bih podmirio neke troškove, ali sam cijelo vrijem primjenjivao princip vjere – ponašao sam se u skladu s onim u što vjerujem!

To konkretno znači da sam napravio sve što sam mogao do onog trenutka kada mi je novac bio potreban, a tada sam ga i dobio. Vjerovao sam onoj da je vjera već neko imanje onoga čemu se nadamo – i uspjelo je!

Dobar je osjećaj danas susresti ljude na ulici ili u kafiću, koji ti pristupe s osmijehom na licu i priupitaju: “A vi ste taj? Mi smo mislili da vi nosite naočale i da ste puno stariji…” Dragi su naši ljudi…

Knjiga je otišla na gotovo svaki kontinent na kojem žive Hrvati. Gospođa iz jedne zagrebačke knjižare mi kaže kako knjigu najviše vole djeca i ateisti. Zanimljivo, a nastala je iz unutarnje patnje i obojana je bojama vlastitog traganja za originalnošću i identitetom.

Patnja i bol najbolji su trenuci za stvaranje. Našao sam smisao kada sam počeo
voljeti život i sebe, kada sam prihvatio da nitko nije kao ja i na to postao ponosan!

Nitko nije kao ti!