Od 5.7. do 9. 7. 2023. održan je 7. Međunarodni evangelizacijski i hagioterapijski susret zajednice “Molitva i riječ” čiji je utemeljitelj profesor Tomislav Ivančić. U dvorani sv. Franje, u župi sv. Antuna Padovanskog, na Sv. Duhu, ove godine okupilo se 321 sudionika, od toga 141 uživo, a 180 online. Sudionici su bili iz ukupno 12 zemalja – 201 iz Hrvatske, 42 iz Austrije, 20 iz Njemačke, 19 iz Italije, 13 iz Ukrajine, 12 iz Poljske, 12 iz Irske, 9 iz BiH, 5 iz Slovenije, 3 iz Engleske, 1 iz Australije i 1 iz Švicarske. Sudjelovalo je 5 svećenika, 3 časne sestre i jedan trajni đakon. Susret je simultano prevođen na engleski, njemački, talijanski, poljski i ukrajinski jezik.
Ivica Lulić, predsjednik vrhovne matične uprave, otvorio je susret u srijedu s riječima kako su evangelizacija i hagioterapija dva plućna krila jednog organizma te kako je hagioterapija nastala u radu s ljudima i kroz evangelizaciju. Poslanje zajednice je navijestiti Isusa Krista i liječiti srca slomljena… u službi Onoga koji je to prvi činio prije 2000 godina, a i danas, preko nas, želi činiti.
Hagioterapija ima posebnu ulogu. Kroz nju se, poput Isusa, pristupa svakom čovjeku bez obzira na status, vjeru i porijeklo. Hagioterapija je za svakog čovjeka, a provodi ju samo Crkva, točnije samo osobe koje duboko poznaju Onoga koji je prvi donosio zdravlje čovjeku, to su osobe koje imaju mandat u zajednici “Molitva i riječ” sukladno pravilu koje je profesor Ivančić napisao 2016.
Susret je završio svečanom sv. misom u nedjelju (9.7.2023.) u podne. Predslavio je vlč. Tomislav, jedan od članova u formaciji za zajednicu u koncelebraciji s još 3 svećenika. Time su zaokružena veličanstvena 4 dana zajedništva.
Ružica Alvir
Ovo je bila prilika za susret zajednica koje su rasprostranjene po svijetu. Kako je rekao Ivica Lulić:
Izvor duhovnosti Zajednice Molitva i Riječ je Duh Sveti.
Po Njemu su se već na susretu dogodila brojna iskustva, a klica za mnoga druga je posijana. Neka od njih vam donosimo u nastavku teksta:
U vremenu ljetnih praznika kada svi odlaze na more i kada se čovjek odmara od svojih obveza i ostavlja iza sebe cijelu godinu u kojoj je služio odlučila sam biti na VII. Međunarodnom susretu hagioterapije i Nove evangelizacije. Da odgovorim na poziv i nanovo okupim sebe u sve ono što sam primila otkrivajući gdje se još trebam mijenjati otvarati Duhu i dopustiti biti i postojati. U velikoj želji zbog bolesti bila sam zahvalna na novoj tehnologiji zoom-om. Na susretu se prolazilo mnogo sadržaja.
Kroz svjedočanstva i iskustveno mogla sam nanovo otkrivati bolesti čovjeka kroz organe: svijesti, srca, religioznosti, i otkrivati sposobnosti duhovne duše- interpersonalnost i pitanje: tko je to Život? U četvrtom danu susreta kao odgovor na pitanje čovjeka u smisao u samo središte susreta nanovo sam otkrivala osobu Isusa iz Nazareta kao lijek protiv ideologija, idola, i svih čovjekovih izranjenost. Slijedila je molitva za nutarnje liječenje u trostruka klasična molitva na kojoj sam očišćena od rana, bolesti, grijeha kako bi mogla biti sposobna u petom danu odgovoriti na poziv. Gdje sebe vidim u ZMR? Odgovor na poslanje-odziv. Posebno me dotaklo da je Znanje – oko, a Duh – svijetlo i da nam je potrebno oboje kako bi mogli raditi Hagioterapiju i evangelizaciju. U svim danima svi smo bili pozvani na poslušnost i poniznost pred tolikom darom za crkvu i svijet.
Andrijana Bugarin
Već se održava 7. međunarodni susret, a mi evangelizatori i hagioasistenti u formaciji prema pravilima koje je ostavio Utemeljitelj ZMR, nismo shvatili važnost ovog okupljanja.
Sama sam bila jedna od njih, olako sam propustila petak popodne čuti evangelizacijski govor, bitno mi je bilo čuti o hagioterapiji. I to sam čak propustila u četvrtak popodne. Imala sam opravdanje ali nisam bila mirna. Čula sam da nas se prijavilo 330 sudionika, samo oko 130 uživo a ostali preko ZOOM-a.
Zastala sam i promislila, što mi se dogodilo, zašto ne osjećam važnost ovog događanja?
Povukla sam se u tišinu, osvijestila tko sam, osvijestila poziv i poslanje, pitala se, ljubim li karizmu? Zašto predrasudama prema vodstvu ZMR omalovažavam evangelizacju. Onda ni hagioterapija ne može biti čista. I ona ima rupice okrnjenosti po meni. Priznala sam svoj grijeh, svoje propuste, pokajala se, zamolila Isusa da mi oprosti i u duhu zamolila se u službama vodstva ZMR, sve sudionike i u dvorani i preko ZOOM-a da mi oproste što svojim nemarom pridonosim da karizma ne može živjeti dišući na oba plućna krila, evangelizaciju i hagioterapiju.
S petka na subotu, u praskozorje budim se i gledam kako me Duh Sveti poučava: razvoj karizme od prvih začetaka 1971. u vjeronaučnoj zajednici u samostanu sestara milosrdnica u Zagrebu, u našoj „F“ (Frankopanskoj ul) do danas. Podsjećam se, od 1976.-1978 profesor imao je vrijeme za nas 20-30 svaki tj. po pola sata. Zašto? Imali smo stalno neke doživljaje, proroštva, na nama se ostvarivalo evanđelje po Marku 16,17-18. A ovi će znakovi pratiti one koji uzvjeruju. Profesor nas je stalno korigirao da ne pravimo gluposti. (Danas tu ulogu ima vodstvo ZMR)
Imali smo snagu vjere i molitve jedni za druge da su mnogi dobivali darove Duha Svetoga. Ali profesor je uvijek bio trezven, darovi se daju na službu u zajednici. Pratio je u kojim krepostima ili plodovima rastemo. Vodstvo ZMR ima po svojoj službi snagu Duha Svetoga. Potrebna je poslušnost ali i odluke, Duh Svet i mi…….
Samo se u kontekstu cjelovitosti razvoja karizme može razumjeti da hagioterapija izlazi iz evangelizacije, da evangelizacija bez hagioterapije nema gdje donijeti spas i otkupljenje, prvo promijeniti srce čovječje. Karizma i dalje ima svoj razvoj unutar sebe.
Uvijek je bila prepreka, doneseš odluku, ali sprovesti u djelo, to je dugi put. Napisati nešto za Korake, Nove korake, Hagio,hr. Bila je muka, jer treba izaći iz Duha. Molitva? Nije bilo brbljanja. Molitva je izlazila iz srca i pogađala sudionike molitve. Molitve nisu bile sterilne, kao ni vjera. Živo se osjetio Isus i Duh Sveti.
Profesor je bio razigran kao dijete kada je god netko novi doživio susret s Isusom. On je živio od tih susreta. To je bila njegova motivacija da istražuje gornje granice duha i vjere. To su mladi o kojima govori prof. Obraćenje je stil života, stalno ostavljati formalizam, ostavljati sebe od jučer i ići prema sebi od sutra.
Još jedan bitan detalj. Iz euharistijskog klanjanja se dobije snaga za svako djelovanje u karizmi. Do profesorovog preminuća, imali smo 24-satno klanjanje u kapelici u profesorovoj kući. Svaka dva sata smo noću ustajali na molitvu. Ništa nam nije bilo teško.
Od tada započele su dvije duhovne bitke Oluja i Bljesak, koje je predvodio Utemeljitelj. To su nazivi po uzoru na oslobodilačke bitke u Domovinskom ratu. „Bljesak“ je stavio u Pravila kao jedan od koraka formacije. „Oluja“ tek dolazi. Ona je življenje u Kraljevstvu Božjem.
7. i 8. studij i grupe formacije novih kandidata za ZMR je početak novog razdoblja u rastu u karizmi.
Sada imamo jasan smjer razvoja i djelovanja u karizmi ZMR, Pravila kroz 4 točke. Treba ih se pridržavati kako je profesor napisao. Nitko nije isključen od primjene Pravila.
Za to nam služi stalna formacija i permanentna izobrazba iz hag., seminari, susreti, duhovnost. Na 1.međunarodnom susretu 2017. utvrdili smo da je s preminućem Utemeljitelja završila „objava karizme“. Vrijeme koje je pred nama je vrijeme stalnog prebiranja i usvajanja profesorove pisane i izgovorene riječi i stvaranje zajedništva.
Ovi susreti, nisu seminar, nisu permanentno, nisu tribina, to je susret Isusovih učenika, prijatelja i obraćenika koji su međusobno povezani duhom karizme zajednice Molitva i Riječ.
Međunarodni susret je međusobno svjedočenje življenja karizme. Gdje imam poteškoće, s kime mogu podijeliti svoje nedoumice, kako rasti u duhovnosti, u izvrsnosti u hagioterapiji i evangelizaciji. Dolazak na susret je iskazivanje ljubavi prema svakom dioniku naše karizme. Pozvani smo graditi zajedništvo među sobom. Zato, susreti su svrsishodni jedino uživo, osim bolesnih. Neprisustvo ne bi smjelo biti zbog komocije. Ako si dionik karizme daj se iznenaditi. Bog se nikada ne ponavlja. Sa susreta nam je izaći u svijet kao „svjetlost svijeta, „sol zemlje“, kvasac novog društva.
Promislimo, jesmo li spremni za ovaj UZAK PUT, PUT USKIH VRATA?
Radujem se, što su moja duhovna ticala kadra dohvatiti nadahnuće Duha Svetoga. U meni se dogodila cjelovitost karizme. Odlučujem služiti u karizmi svim svojim sposobnostima.
Vjerujem da ćemo odsada cijelu godinu donositi dobre odluke, sprovesti ih u život čeznuti da se vidimo i da obogatimo jedni druge novim iskustvima življenja karizme.
NISMO SAVRŠENO ORGANIZIRANI ALI SMO SAVRŠENO POSLOŽENI.
Dubravka J. Roca
