Piše: Kristina Jurković
Susrećem mlade koji s puno nesigurnosti i ljudskih obzira pristupaju novim životnim situacijama te izazovima koji ih na prvi pogled nadilaze. Kažem „na prvi pogled” jer tako je samo dok čovjek ne upozna svoju cjelovitost kao tjelesno-duhovno biće. Razumijem ih, jer to je stvarnost svakodnevice koja i sve nas nuka na jedan temeljiti zaokret i trajnu borbu za: „Biti budan i sanjati na nogama”, kako nam poručuje pjesma.
Tijelo i psiha su ograničeni; znamo to iz dosadašnjih spoznaja ljudskog roda, kao i iz vlastitog iskustva. Stoga čovjek nastoji neprestano pomicati granice tih ograničenja. Svjedoci smo toga npr. u svijetu sporta, gdje se neprestano obaraju novi svjetski rekordi. Imati ispred sebe cilj, viziju, i onda ulagati napor da bismo ga dosegli, to čovjeka raduje i daje mu na neki način smisao i volju za životnom borbom.
Ali što kad naše tjelesne i psihičke snage malakšu?
Hoćemo li tada dopustiti da nam se ukradu nada i uvjerenje da postoji jedna druga snaga i kreativnost kojom možemo dosezati i obarati neke druge i drugačije rekorde, ponajviše one u nama samima?
Nema ljepšega nego odlučiti se za to da budem bolji čovjek danas nego što sam to bio jučer.
Što to znači? Kako bi nam se otkrio odgovor na to pitanje potrebno je zapitati se ono ključno: Tko je to čovjek? Tko sam to ja? Po čemu se razlikujem od biljaka, životinja, strojeva, robota, digitalnih kodova? Što to ja kao čovjek imam, a sve drugo oko mene nema i nikada neće imati?
Naslućuješ li, poštovani čitatelju, da se u odgovoru nazire tvoja i moja jedinstvenost?
- Ti imaš središnje, unikatno, nezamjenjivo i originalno mjesto pod ovim suncem i nebom, u ovom svemiru i nebrojenim galaksijama. Zapravo, čitav svemir, sve što postoji u tebi je! Sve je nekako upućeno na tebe i sve strepi i čeka pokret tvoje duše, misli, riječi i konkretnih, svakodnevnih, sitnih, a tako velikih djela da ih usmjeravaš prema samo jednom cilju.
Koji je to cilj?
- Ljubav! Ljubav od koje si satkan(a), Ljubav koja te drži u postojanju, Ljubav koja je oduvijek i zauvijek. Ljubav koju filozofi nazivaju bitak, postojanje, egzistencija. Apsolutna Ljubav, tvoj i moj Stvoritelj, čovjekoljubac koji se otkrio u povijesnoj osobi Isusa iz Nazareta. Prošao je svijetom čineći samo dobro, donio nam informaciju tko smo, čiji smo i kamo idemo. Donio nam je mudrost i snagu da možemo živjeti puninu života u radosti i ljubavi. Zato vrijedi duhovna zakonitost na koju nas potiče i danas:
Sve je moguće onome koji vjeruje!
Vjerovati znači očekivati dobro! Mogu očekivati dobro zato što imam povjerenja da se slobodno mogu osloniti na Ljubav koja je htjela da baš ja postojim, koja me i zamislila baš ovakvom osobom kakva jesam, drugačija od drugih i koja će uvijek biti na mojoj strani, podržavati moju originalnu osobnost koja je iz Njezina srca potekla. Moguće je u svijesti i
slobodnoj volji povezati se s tom Apsolutnom Ljubavi, Osobom koja čezne darovati mi sve potrebno za sretan i osmišljen život. Tako je oslobađajuće povezati se s Osobom koja se sažali nad svakim mojim padom, razočaranjem, sablazni, uvredljivošću, samosažaljenjem, kukavičlukom, opterećenošću, ovisnošću, pasivnošću, odustajanjem od sebe i života, zagledanošću u zlo i svaku oštećenost… Toj Ljubavi koja me stvorila i koja me i sada stvara dovoljan je samo jedan moj iskreni krik iz srca: „Žao mi je!”
Kao znak da mi opet smije prići, oprati me, očistiti, osloboditi, ojačati i osposobiti za
nove životne utakmice i pobjede. Kako je dobro imati Nekoga kome se uvijek mogu vratiti, Nekoga Tko mi čuva leđa, Tko se trsi da me obrani i od mene same/samoga i od ljudi i od moje pokvarene slike Stvoritelja koja ponekad itekako zna zarobljavati u laži.
A istina je jedna: Ljubav samo ljubi. Točka. Nema ali, nema uvjeta. Na meni je samo povjerovati toj bezuvjetnoj Ljubavi i dopustiti da me ona podigne, rehabilitira, odmori i okrijepi, da mi vrati dostojanstvo koje mi i pripada kao Njezinoj miljenici/miljeniku.
Hajdemo sada uskočiti u tu Ljubav kao kad se uranja u more:
- Ostavi sve dosadašnje planove i poslove. Odluči biti ovdje i sada. Saberi svoje misli na ovaj trenutak i mirni kutak koji si pronašao za susret sa sobom i Onim za kojim čeznu tvoj duh, duša i tijelo… Svjesno okupi svoje biće koje sjedi ili stoji, mirno diše, gleda, osluškuje, kome srce živo kuca, a krv kola žilama, u kome neuroni prenose nove impulse. I samo na jedno misli: „Ja živim! Ja postojim! Duh koji je u meni sada sve pokreće i oživljava.” Primijeti, primi, zahvali i zavoli čitavog sebe kao dar bezuvjetne savršene Ljubavi: svoje tijelo, psihičke doživljaje i bogatstvo duha. Daj si dovoljno vremena da polako tvoje biće prima nove spoznaje i snage.
- Sjeti se da si utjelovljena besmrtna duhovna duša, imaš duhovna ticala kojima možeš dotaknuti prisutnost Svemoćne, Nježne Ljubavi, otvoriti se Ljubavi koja želi prigrliti svaku stanicu tvojega bića, svaki predio tvoje psihe i osobe, tvoju svijest, savjest, slobodnu volju, povjerenje, um i razum, pamćenje i sjećanje, karakter, spolnost, kreativnost, vjeru, nadu i
ljubav… Dopusti da dodir te Ljubavi ozdravlja svaku od tih sposobnosti u tebi. Samo si posvješćuj da se to sada događa. Ne moraš ništa osjećati. Riječ je o slobodnoj odluci; biti svjesno zagledan u tom smjeru, ne o doživljaju i osjećaju. Samo vjeruj i mirno očekuj promjenu.
- Pogledaj ima li koja zapreka, začepljenje, radi kojega je prekinut dotok zdravih sila i snaga te Ljubavi. To može biti neka sumnja, očekivanje negativnog, kriva krivica, predrasuda, laž, lijenost, mržnja, samosažaljenje, ropstvo nekom idolu, bilo nekoj ideji, bilo stvari ili čovjeku, strah, briga… Zatim neko zamjeranje, nepraštanje, uvredljivost, odustajanje od borbe za dobro, nepovjerenje, ljudski obziri, robovanje strastima psihe i nagonima tijela… Odreci se svega toga i poželi biti slobodan/slobodna, dostojanstven(a).
- Kako bi tvoja savjest bila mirna i čista, sprijatelji se s njom, poslušaj što ti kaže i uđi u slobodu kroz priznanje: „Žao mi je! Od sada idem putem dobra. Dobro gradi moj život, a ja želim živjeti!”
- Sjeti se kako je moguće osloboditi se i tuđeg zla i njegovog razaranja tako da u duhu odeš osobi koja te povrijedila te izgovarajući njezino ime mirno kažeš: „Opraštam ti jer želim biti odvezan(a) od tvoje zloće. Stavljam sebe u ruke Jačega, a tebe prepuštam Njegovoj pravdi. Zahvaljujem za tvoje postojanje da se tako mogu jačati u svojem čovještvu, sve više
spoznavati koje to snage leže u meni i gdje je korijen mojega života iz kojega me nitko i ništa ne može iskorijeniti.”
- Posvijesti si nekoliko puta novu stvarnost u koju je sada uronjeno tvoje originalno i ljubljeno biće: „Nakon priznanja vjerujem da mi je sada sve oprošteno. Moje srce je čisto, moja savjest je čista. Više me nitko ne može optužiti. Vjerujem da će od sada sve biti dobro.”
„Nisam sam(a). Mene drži i u životu pokreće Svemoćna Nježna Ljubav. I zato ja mogu i smijem, hoću i idem u novi dan. Idem živjeti, ne bojim se!”
Studeni donosi više od 30 događaja u organizaciji Zajednice Molitva i Riječ
