Piše: Ana Perišić, hagioasistentica
Postoje trenuci u kojima ti se čini da se ništa više dobroga ne može dogoditi. Postoje trenuci kad ti se čini da je svijet zatvoren u potpuno beznađe. Čini ti se da se ništa ne može promijeniti, da je neka sudba odredila da su drugi povlašteni, mogu sve što požele, osvajaju svijet svojom prisutnošću i sposobnostima.
Ti kao da nemaš mogućnost baš ništa pokazati, nemaš priliku niti da se predstaviš.
Ima li nade, ima li kraja ljudskoj sebičnosti, zloći, samodopadnosti i licemjerju? Zašto mali čovjek mora toliko patiti, spram pojedinaca koji tako očigledno vladaju svijetom?
Ima li nade?
Ima! Nužno je zastati. Dopustiti sebi da oteku tjeskobne misli pune očaja. Daj si vremena, ali onoga u kojem ćeš se opredjeljivati za slobodu srca, u kojem nećeš analizirati nove negativnosti. Daj si vremena, da duša dotakne istinsku slobodu.
Da, imaš pravo na istinu, i ona sada boli. Ali, ne zaustavljaj se na tim negativnostima. Sklopi oči i u mraku od svijeta postat ćeš sposoban dozvati vrednote u svoju zbilju. U dubini srca postoji jasna istina tko si. Oni to ne vide jer ih je zaslijepilo izvanjsko svjetlo svijeta. Stoga, imaj hrabrosti zaroniti u dubinu svoga bića.
Ti si ono što prihvaćaš o sebi. No, ti si i čežnja Onoga koji sve vidi, voli te, poštuje. U tom susretu događa se punina slobode. To je nada.
To je sigurnost da nisi izgubljen, bezvrijedan, iako to nitko u svijetu neće vidjeti. Tebi to više nije važno, ti nastavljaš ka svome cilju. Tvoje sposobnosti, dobra djela postaju oplemenjena i mjerena drugim mjerilima… Tebi više ne treba njihovo vrednovanje, štoviše njih počinješ žaliti.
Jer jadan je čovjek koji živi samo za ovaj svijet, on u svome srcu nema mjesta za nadu.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Splitu. Niz godina radila je kao nastavnica stručnih predmeta u Srednjoj poljoprivrednoj školi u Zagrebu, za što se prethodno školovala na Agronomskom fakultetu i Pedagoškoj akademiji, također u Zagrebu.
Nakon završetka ITKL-a 2004. pri KBF-u u Zagrebu, preuzela je mjesto ravnateljice Dječjega doma te voditeljice Centra za rehabilitaciju i radnu terapiju CZN-e.
Vodila je i projekt Psihosocijalne i duhovne pomoći osobama u potrebi CZN-e. Trenutačno djeluje kao hagioasistentica i mentorica u Centru za hagioterapiju – Split, te je jedna od članova uredništva Hagio.hr-a.
