Iz arhive, pripremio: Mirko Čosić

Što je PTSP?

Općenito, to je anksiozni poremećaj (biološki) koji se razvija nakon izloženosti
strašnim (katastrofičnim) događajima koji izazivaju fizičku ili emocionalnu štetu (psihotraumu).Osoba je bila izložena traumatskom događaju, proživjela ga, prisustvovala mu ili se s njim suočila, događaju koji je predstavljao izravnu ili potencijalnu smrtnu opasnost, opasnost od ranjavanja ili ugroženost osobnog ili tuđeg fizičkog integriteta.

Kao odgovor na traumatsku situaciju javio se intenzivan strah, osjećaj bespomoćnosti, užasnutosti, dezorganizirano, agitirano ponašanje.

Primjeri traumatskih događaja:

  • borbena iskustva
  • tjelesno ili seksualno nasilje
  • prirodne katastrofe
  • teške automobilske nesreće koje je osoba doživjela
  • pogled na druge osobe koje su ozlijeđene ili ubijene u nesreći ili nasilnom činu
  • nazočnost takvim događajima
  • saznavanje za teške događaje koje su proživjele pojedincu bliske osobe (smrt, ozljeda, nasilje, bolest)
  • boravak u logoru, tortura

Subjektivno najteža ratna iskustva veterana Domovinskog rata s PTSP-om
(Vojna psihologija, knjiga druga, Zagreb 2003., str. 405):

  1. zarobljeništvo 92,3 %
  2. nazočnost pogibiji suboraca 79,2%
  3. teže ranjavanje 54,5%
  4. skupljanje tijela poginulih boraca 52,9%
  5. izvlačenje iz neprijateljskog okruženja 38,7%
  6. držanje položaja pod jakom topničkom vatrom 36,4%
  7. bliska borba 30,0%

Traumatski se događaj razlikuje od stresnoga jer će zbog intenziteta i vrste
dovesti do patnje kod većine ljudi, neovisno o tome u kakvu su psihofizičkom
stanju bili prije traumatskog događaja i bez obzira na raspoložive načine
suočavanja s takvim događajem.

Reakcije na traumatsko iskustvo smatraju se neizbježnima i univerzalnima, tj. opći je oblik posttraumatskih reakcija sličan kod svih ljudi. Rat je katastrofa golemih razmjera koja pogađa, većim ili manjim intenzitetom, cjelokupno stanovništvo.

Posljedice su u tolikoj mjeri traumatične da znatno prelaze sposobnosti većine ljudi da se s njima suočavaju. Uz različite prirodne katastrofe i rat je jedna od kolektivnih stresnih situacija, no njegovi psihološki efekti različiti su od efekata mirnodopskih stresova. Traumatski se događaj uporno ponavlja i stalno ponovno proživljava na jedan od sljedećih načina:

  • povratna i nametljiva mučna (intruzivna) sjećanja na događaj koja se javljaju u obliku slika, misli ili percepcije, ili, npr. ponavljanom igrom kod djece s oponašanjem traume
  • ponavljanje uznemirujućih, zastrašujućih snova o događaju ili kod djece snova neprepoznatljiva sadržaja
  • osoba se ponaša i osjeća kao da se traumatski događaj ponovno odvija i u budnom i u, npr. intoksiciranom stanju, kod buđenja (to se očituje iluzijama, halucinacijama, disocijativnim flashback epizodama).

Koje psihičke probleme izaziva PTSP?

  • STRAH (od velikog broja ljudi, od zatvorenog prostora itd. )
  • ANKSIOZNOST (nemir, opsesivne misli i brige..)
  • PANIČNE NAPADE (strah od gubitka kontrole, od ludila )
  • DEPRESIJU (gubitak nade, interesa, suicidalne misli)
  • BIJES (intenzivne nasilne emocije ili akcije)
  • IRITABILNOST („Sve me živcira…“)
  • NESPOSOBNOST OPUŠTANJA ( uvijek na straži (on guard), sve je “život ili smrt”, napad ili kriza)
  • SRAM (osjećaj nelagode, izloženosti, nesposobnosti, povrijeđenosti)
  • KRIVNJU PREŽIVJELOG („Trebao sam ja umrijeti umjesto njega…“)
  • IZOLACIJU („Fizički sam ovdje, a emocionalno daleko, negdje drugdje, nigdje…“)
  • OTUĐENJE („Ja nisam sposoban ući u društvo, nemam ništa zajedničko s ljudima osim s veteranima sličnima sebi…“)
  • PRETJERANU KONTROLU
  • OVISNOST (kompulzivno trošenje alkohola ili droga, samomedikacija, ovisnost o opasnostima, rizični sportovi)
  • PARANOIDNU PSIHOZU
  • SEKSUALNU IMPOTENCIJU
  • POREMEĆAJE HRANJENJA I SPAVANJA

Poveznica sa suicidom

Polovina vijetnamskih veterana počinila je suicid (oružjem, vješanjem, izazivanjem ubojstva (suicide-by-cops), izazivanjem nesreća (viktimizacija). U 67% vijetnamskih veterana dijagnosticiran je PTSP nakon što su dospjeli u zatvor, a 20% svih zatvorenika jesu ratni veterani.U Hrvatskoj i Europi suicid je najčešći uzrok smrti ljudi mlađe i srednje dobi. Osobe oboljele od posttraumatskog stresnog poremećaja (PTSP) i bipolarnog afektivnog poremećaja (BAP) predstavljaju visokorizičnu skupinu za suicid.

Posljedice rata situaciju u Hrvatskoj čine još težom. Profesor Robert B. Cialdini s Arizona State Universityja u svojoj knjizi Influence objavljuje statističke dokaze i psihološke uzroke epidemioloških razmjera samoubojstava u SAD-u u pojedinim razdobljima.

Kad god bi neko samoubojstvo bilo popraćeno velikom medijskom pozornošću (senzacionalističko objavljivanje na naslovnoj stranici dnevnih novina), uočena je neuobičajena pojava. Tri do četiri dana nakon objavljivanjačlanka, na području na kojem izlaze novine, bio bi zabilježen iznadprosječno velik broj samoubojstava, automobilskih i zrakoplovnih nesreća. Sljedeći (nešto manji) vrhunac samoubojstava/nesreća (u usporedbi s prosječnim vrijednostima) dogodio bi se tjedan dana poslije.

Šokantne statistike

Proučavanjem statističkih podataka uočeno je da bi, ako je inicijalno samoubojstvo bilo takvo da je žrtva preminula sama, uslijedila ista takva samoubojstva u navedenom razdoblju. U slučaju automobilskih nesreća radilo bi se o individualnoj pogibelji (npr. zalijetanju u drvo).

Ako bi samoubojstvo, međutim, bilo izvedeno na način da je usput ubijeno još nekoliko ljudi, uslijedila bi samoubojstva sa sličnim popratnim pojavama.U slučaju automobilskih nesreća radilo bi se o neočekivanom izlijetanju automobila u automobil iz suprotnoga smjera. Ako je inicijalni samoubojica bio u dobnoj skupini od 20 godina, uslijedila bi samoubojstva u istoj dobnoj skupini.

Naoko nelogična statistika: nakon što bi samoubojstvo postalo vijest na prvim stranicama novina, došlo bi do alarmantne pojave zrakoplovnih nesreća. Nesreće bi se povećale više od 10 puta (1000 posto) u usporedbi s uobičajenimbrojem. Broj automobilskih nesreća također bi neuobičajeno porastao. Zagonetno je bilo, statistički gledano, to abnormalno povećanje broja automobilskih i zrakoplovnih nesreća u isto vrijeme.

Krenulo se od pretpostavke kako nije riječ o nesrećama, već zapravo o imitirajućim, prikrivenim (kamufliranim) samoubojstvima. Da bi ta pretpostavka bila dokazana, bilo je
potrebno pokazati kako su ishodi nesreća u tome razdoblju bili daleko smrtonosniji/fatalniji (krajnji cilj samoubojice i jest upravo smrt) nego u uobičajenim okolnostima.

Statističke su usporedbe tu tezu potvrdile – prosječan broj ljudi poginulih u avionskim nesrećama tri je puta veći ako se nesreća dogodila tjedan dana nakon članka (objavljenog na prvoj stranici novina) nego ako se nesreća dogodila tjedan dana prije objavljivanja članka.

Žrtve smrtonosnih automobilskih nesreća koje su se dogodile nakon objavljivanja članka umirale su 4 puta brže nego u uobičajenim okolnostima.
Neki samoubojice izazivaju nesreću kako bi prikrili samoubojstvo, npr. zbog srama, zbog duga koji ne mogu otplatiti, zbog premije osiguranja koju poslije smrti žele osigurati obitelji, zbog ljubavnih jada i tomu slično.

Prema statistikama izrađenima u SAD-u dva mjeseca nakon objavljivanja svakog
samoubojstva na naslovnicama dnevnih novina u prosjeku bi 58 ljudi više nego što je uobičajeno počinilo samoubojstvo. To na neki način znači da je svaki
članak o samoubojstvu prouzročio smrt pedesetosmero ljudi koji bi inače nastavili
živjeti.

Određena skupina ljudi pritisnuta problemima nakon što pročita članak o samoubojstvu druge osobe i sama se odluči ubiti imitirajući tu osobu. Kad sazna za samoubojstvo neke osobe, zabrinjavajuće velik broj ljudi odluči da je samoubojstvo prikladan način izlaska iz problema i za njih same.

Što se daje veći publicitet prvom samoubojstvu to je veći broj kasnijih samoubojstava. Naglašeno publiciran članak sam po sebi uzrokuje automobilske
i avionske nesreće, zaključuje profesor Cialdini u svojim istraživanjima.

Situacija naših branitelja

Kada je riječ o našim braniteljima i trenutnoj situaciji s obzirom na aktualne političke okolnosti, zasigurno je najveći šok koji su oni doživjeli kao izravnu optužbu i poniženje izazvao više puta sadistički ponavljan termin haške optužnice: “zajednički zločinački pothvat”.

Naši branitelji koji su časno i iskreno branili svoju obitelj, svoj grad i svoju domovinu sada su prikazani kao proračunati i svirepi „psi rata“, neljudi koji zaslužuju odstrel, pa se pitamo koji je put izlaska iz tog doista „neprijateljskog okruženja“? Oni ulaze u začarani krug krivnje i nemilosrdnih samoispitivanja: „ako je tako, zašto sam išao u Domovinski rat?; tko me je stavio u ovu neizdrživu situaciju?; tko doista drži moj život i budućnost u svojim rukama?; uludo sam se žrtvovao?“

Transcendentni put do duhovnog zdravlja*

Naš je duh „poluga“ na koju se možemo osloniti i izaći iz svake bolesti i očajanja. Snaga čovjekove duhovne duše tolika je da se u njoj može sve ispraviti i izliječiti. Što čovjek više razvija svoje duhovne sposobnosti to se jasnije pokazuje njegova sloboda i zdravlje.

Transcendentni put do zdravlja označava razne duhovne sposobnosti čovjeka koje omogućuju nadmoć naše spoznaje i volje nad nagonima i psihičkim prisilama. Duh je slobodan, što znači da osoba nije zarobljena u prošlim pogreškama, događajima i patnjama koje ju tlače i iscrpljuju njezinu životnu snagu.

Umjesto da pristaneš na samosažaljenje, možeš se okrenuti novosti života. To je početak izlaska iz smrtnog zagrljaja negativnih sjećanja i patnji. Upravo izvanredno teška vanjska situacija daje čovjeku priliku da duhovno poraste iznad samoga sebe. Dovoljno je zagledati se u djecu koja se igraju, prošetati gradom i osjetiti slobodu, promatrati prolaznike, izloge, park te se nekako uz njih „prilijepiti“ kako bi naše misli krenule u drugom pravcu.

Prošeći planinom, kroz šumu, zagledaj se u rijeku i jezero, osluhni žubor vode i cvrkut ptica, pokušaj čuti kako pada lišće ili pahulje snijega i shvati da si upravo ti, onaj koji si godinama bio u rovu i koji si možda sada zaboravljen od svih, sve to oslobodio, da je to sada tvoje, da je to sada slobodna Domovina upravo i tvojom zaslugom.

Pogledaj po školama, fakultetima, na radnim mjestima kako tvoji prijatelji i sugrađani sada mogu slobodno reći da su Hrvati, mogu slobodno zapjevati domoljubne pjesme jer je to sada naša zemlja. Tvoja žrtva i tvoje suze trajno su upisani u knjigu koja se zove Domovina. Što će nam sve ako nema slobode! Ti si sebe zauvijek ugradio u slobodu Hrvatske i zlatnim si slovima upisan u ovu zemlju i u ove ljude, omogućio si bezbrižna jutra za toliku djecu, profesore, radnike.

Upijaj ta zrnca istine dok ne osjetiš da si se izvukao iz negativnih doživljaja prošlosti i prijetnji zamagljene budućnosti. Ako te boli neka rana, osjećaš se slabim, sjeti se da je bolesno tvoje tijelo ili tvoja psiha, ali da je duh zdrav.

Duh je pokretač svega, on oživljuje tijelo i psihu, on je od Boga udahnut i tu je tvoja pobjeda i tvoja snaga.

Odluči se zagledati u snagu koja je u tebi; tvoja odluka za zdravlje i optimizam povest će te na izvore snage i zdravlja koji su u Stvoritelju.

Sjedni negdje u miru i prisili se gledati u duhu sebe zdrava, obnovljena, snažna i zaštićena. Opazit ćeš kako se mijenjaš kao biljka koju zalijevaš i koja više ne vene. Čovjeku se može oduzeti sve osim jednoga: temeljne ljudske slobode da u svim okolnostima izabere svoje držanje, da prihvati svoj vlastiti put.

Tvoja snaga i pobjeda su u tebi. Budi hrabar i odlučan kao što si bio u ratu, svi čekamo tvoju odluku. Ako te stalne optužbe i negativnosti koje šire mediji uznemiruju, ako te ljute odluke političara, ne prepusti se negativnostima.

Tvoj najopasniji neprijatelj su negativne misli koje te tjeraju u ropstvo i bolest. Kao što si se obranio i nisi pustio da te ubiju i zarobe neprijatelji u ratu, tako sad ne dopusti da te izrane i zarobe negativne misli o zloći i nesposobnosti ljudi. Nitko i nikada nema pravo činiti nepravdu – pa ni onaj tko je nepravdu pretrpio.

Domovina kojoj si donio slobodu ne može biti uništena političkim manipulacijama, jer iznad svega stoji Bog koji štiti ono za što si se ti žrtvovao. Uđi u pouzdanje i mir i ponovno ćeš biti branitelj Domovine od zloće ljudi koji te žele izluditi.

Ne zaboravi da je tvoja snaga poštenje, razumijevanje za ljude, rad i zdravo razmišljanje. Ne dopusti da te zahvate malodušnost, negativne misli i riječi, nasilje i nemoralan život. Dok misliš o zdravlju, pobjedi, miru, praštanju, dobroti i istini, saveznik ti je sam Bog; ti i tvoja Domovina više ne možete propasti, nego samo pobjeđivati. To je tvoja nova životna bojišnica i na njoj trebaš svaki dan pobjeđivati. To je tvoj put u zdravlje i smisao.

  1. Sada se trebaš suočiti sa stvarnošću, biti hrabar, ostati na nogama i
    pobijediti je. Obrati se pozitivnom i izvuci najbolje iz dane situacije.
  2. Sada pokaži prkos i odvažnost: budi pun humora, ismij neugodnu
    situaciju ili neki svoj nedostatak. Iz inata misli na ono što te veseli i
    opušta.
  3. Nemoj se boriti protiv teških misli – nemoj ih analizirati – nego govori
    sebi: ne bojim se, neka mi se dogode i najteže stvari, pa što. Tada će u
    trenutku nestati tvoje boli i prijetnje.
  4. Ako hoćeš biti bogat, nemoj škrtariti, nemoj varati u trgovini ili na poslu,
    nemoj lagati nego daji velikodušno. Vidjet ćeš kako ti se, nevjerojatno,
    sve vraća i obogaćuje te.
  5. Budi sebi najvažniji, ljubi sebe, a sebe ljubiš ako radije sve izgubiš
    nego da budeš zao, da ružno govoriš, negativno misliš, griješiš,
    psuješ, varaš. Sve smiješ izgubiti, ali sebe ne.
  6. Dok imaš život, sve možeš postići i ispraviti. Stoga nikad nemoj
    pomisliti na to da si oduzmeš život.
  7. Čuvaj se nerada i beskorisnosti jer to vodi u frustraciju, depresiju i
    suicidalnost. Radi bilo što, stvaraj nešto, misli, pomaži…
  8. Tvoje dostojanstvo ne ovisi o onome što radiš i kakav si. Ti si
    dostojanstven već po tome što si čovjek. Nema malih ljudi. Budi
    karakteran, čvrst i stalan u dobru i u istini.

*Prema Hagioterapiji PTSP-a prof. dr. sc. Tomislava Ivančića.

Nastavlja se…