Pripremila: Marija Picukarić
Hagioterapijsko predavanje na temu ‘Za sretnu obitelj’ održano je u četvrtak, 29.05.2025., u Knjižnici Jelkovec u Sesvetama. Predavač je bila hagioasistentica Zrinka Marinović Šarić iz Centra za hagioterapiju Samobor. Na početku predavanja je istaknula kako se mnogi ne odlučuju ući u brak, dok s druge strane se mnogi brakovi rastavljaju. Brakovi koje vidimo, brak iz kojeg smo potekli, sve su to loša iskustva tj ‘mediji’ braka. Ti loši ‘mediji’ su nam pokazali da brak nije nešto u što vrijedi uskočiti, kako je nesigurno mjesto, javlja se strah od gubitka slobode, od nemogućnosti ostvarenja svojih ciljeva…i tako se čovjek povuče. Neki kažu da bi se odlučili za brak ali da nemaju ‘šansu.’ Treba prepoznati koje su izranjenosti iznutra, na antropološkom području. Obrazložila je kako dok nemaš ‘šansu’, to znači da si zatvoren osobi koja je već tu, ali ju ne možeš prepoznati. Ako žena ima izranjenost od muškaraca ili muškarac od žene, nastane zid i osoba nema povjerenja u drugi spol jer ju/ga je taj spol ranio.
Naglasila je kako su sve to razlozi zašto se ljudi nemaju hrabrosti odvažiti na brak i kako je važno posvijestiti izranjenosti i uzroke izranjenosti. Također, kako je važno posvijestiti si da je to i poziv i slobodna odluka, a i rizik.
Predavanje je nastavila s pitanjem obnove braka. Prvo treba vidjeti što ja to mogu dati, a ne imati prevelika očekivanja od drugoga jer je to iskorištavanje, nerealno očekivanje. Zašto netko previše očekuje i ostaje duboko razočaran? Uzrok je u bazičnoj dobi, nije dovoljno primio pa ne može dati. Ne možemo dati ono što sami nemamo.
Istaknula je kako je jako važno rezanje ‘pupčanih vrpci’, u odnosu majke i sina, kćeri i oca. Prerezati navezanost s obitelji iz koje si izišao. Nosiš ovisnost o obitelji, a time i sve traume. Tvoj brak ne mora biti kao brak tvojih roditelja jer tvoj brak je jedinstven. Nema loših i dobrih brakova, samo originalnih, jedinstvenih. Potrebno je primijetiti što zajedno možete donijeti svijetu. Kad se stope muškarac i žena, kad se sjedine, ali ne na način da su ovisni jedno o drugome nego da primijete koliko su različiti i da se mogu slobodno razvijati u svojoj jedinstvenosti. Također, da dožive da nemaju prava na svog supružnika jer je on/ona osoba za sebe, ali da su pozvani u jedinstvo, sa sviješću tko ih je susreo, što treba primiti Odozgor. To će onda biti ne suparništvo već suradništvo. I oni će onda donijeti sliku braka takvu da će i drugi poželjeti brak. Naglasila je da je to onda svjedok braka jer nemamo svjedoka, ‘medija’, pozitivnih, dobrih, radosnih primjera brakova.
O tome kako obnoviti razorene obiteljske odnose je bila riječ u trećem dijelu predavanja. Zrinka je istaknula kako je važno odraditi duhovnu komunikaciju, duhovni susret. Psihologija kaže da je potrebna komunikacija. Koliko puta se supružnici odluče nešto iskomunicirati pa se opet dogodi nesporazum, rana na ranu, svađa i ponovno obeshrabrenje.
Hagioterapija nudi drugačiju komunikaciju – duhovnu komunikaciju, susret u duhu. Smatra kako je važno da kada se događa razdor da supružnici prestanu komunicirati i da počnu živjeti brak, živjeti jedno drugoga. Treba živjeti to zajedništvo iako se ne komunicira, iako nisu neprestano zajedno. Potaknula je sudionike predavanja da krenu s komunikaciji u duhu, da susretnu svog supružnika u duhu jer njegova/njena duhovna dimenzija to čuje, kao što čuje i doživljava ogovaranja i negativan govor.
- Provela je sudionike kroz taj susret u duhu – Gledaj tu osobu i reci što bi i uživo rekao, reci što te smeta, što ti je napravio, koliko ti manjka, kako te razočarao. I kada osjetiš da si sve izgovorila, gledaj u njega i reci ‘Sad mi se čini kao da te razumijem.’
- Probaj promišljati što on sve proživljava, što je sve proživio. Nemoj se sad baviti sobom. Gledaj zašto on tako reagira, zašto mi ne može dati ono što meni manjka, zašto me ne može razumjeti? Zašto je uvijek u bijegu, u poslu, u svojim zadaćama, ovisnostima, prijateljima. Objasnila je da je to zato što se osjeća da će biti prozvan, što ne osjeća sigurnost, ne doživljava da može biti svoj.
- Potaknula je sudionike da u duhu kažu svom supružniku – ‘Želim te razumjeti. Ja sam za tebe. Odlučujem se za tebe. Ja se ovog časa želim iznova oženiti/udati za tebe. Odabirem te ovog časa za supružnika. Ovo je sada moja odluka, nova.’ To njegova dimenzija čuje i doživljava osjećaj pripadnosti i važnosti. ‘Moje te dubine pravdaju, moje te dubine ljube, moje te dubine razumiju. Moje se dubine odlučuju za tebe. Želim ispraviti sliku sebe u tebi.’ Ta slika je kriva, izobličena. Tim govorom pozivaš Onoga koji vas je sreo, koji ispravlja krive slike jedno o drugome. To je duhovna komunikacija.
- I zadnji korak – ‘Oprosti ti meni sto nisam ispunila tvoja očekivanja. Paradoksalno je da te molim da mi oprostiš, a ti mene povrijedio. Oprosti što ne znam što ti treba. Što sam bespomoćan.’ Od prevelikog govora, on nju ne razumije, a ona njega ne razumije od prevelike šutnje, od oskudice riječi. ‘Opraštam i ja tebi što mi toliko puta nisi riječima rekao da ti se sviđam, da sam ti lijepa, da si mi važna’ ili obratno, i muškarcima trebaju pohvale. To je duhovna komunikacija iza koje se događa ‘bljesak’ i svjetlo ulazi u brak. Na kraju je zaključila s riječima ‘Neka novo svjetlo osvijetli vaše brakove i neka se nove spoznaje ugnijezde u vaše zajedništvo. Neka se nova svjedočanstva probude u vama samima da osjetite kako vi možete biti svjedocima drugima.’
Na kraju predavanja umjesto pitanja bila su iskustva predavanja. Jedna gospođa je svjedočila kako se nova nada i povjerenje ulijevalo u nju i ispunja joj život vjerom da će sve biti dobro jer upravo ima tretmane kemoterapije. A bračni par je svjedočio da im je nova jasnoća njihovih nesporazuma osvijetlila puteve jedno drugom.
