Piše: Marina Peterlin
Draga Josipa,
Nevjerojatno mi je da smo te tako brzo zavoljeli. Jer pojavila si se u našoj Zajednici Molitva i Riječ iznenada, sa svojom prijateljicom Sonjom, onako visoka, velikih smeđih očiju, samozatajna, tiha, i prosula si po nama vedrinu i bosansku srdačnost. Iz svoga čarobnoga auta nakon molitvenih sastanaka brižno si izvlačila fine pite i kolače, hranila nas ajvarom i domaćim pogačama na hodočašćima u Mariju Bistricu.
Primjećivala si najslabije među nama i podizala ih, one tužne i nasmijavala ih. Hrabro si, prognana iz ratne Bosne i Hercegovine, prigrlila Zagreb, Lučko i Samobor. Opraštala si sitne i krupne stvari snagom profinjene žene. Kad su nicale prepreke, ti si ih s humorom preskakala. Znala si da je ova zemlja samo prolaz i da smo svi krhki.
Srce ti je bilo puno tvoje uže i šire obitelji. S ponosom i ljubavlju pričala si o svom suprugu Stojanu i trojici sinova: Mariju, Davoru i Zvonimiru, o dvjema snahama: Marijani i Marijani, i o svojoj ljubimici unuci Magdi, maloj gimnastičarki. Znali smo za požrtvovnost tvoje sestre Danice, za bliskost sa šogoricom Željkom i njenim kćerima, za druženja s rodbinom, susjedima, prijateljima.
U korijenu tvoje velikodušnosti bila je tvoja duša spojena s Bogom. Upoznala si ga na evangelizacijskim seminarima prof. Tomislava Ivančića, ne samo kao Stvoritelja Svijeta nego i kao nježnog Oca. Vjerno si ga slijedila i pomagala drugima da ga upoznaju. Bila si Njegova ljubljena kći, razvijala svoje talente do zadnjeg daha. Ispraćena svetim sakramentima, okružena stručnom liječničkom brigom naše doktorice Nevenke i toplinom najbližih, u svom stanu, dok je tvoje njegovano cvijeće na balkonu čekalo sunce da propupa, ti si u utorak 26. siječnja 2021. g. u 62. godini otišla ususret svom Isusu.
I dok u razumljivoj ljudskoj boli izgovaramo molitve za tebe, sjećamo se kako si se ti u svojoj patnji odlučila za ljepotu života, za naša mala radosna putovanja svetom Josipu u Karlovac, u Olimje, Stičnu, Bled, Ljubljanu, Davor, u dolinu Vintgar, u Molve, Graz, Glinu…
Duboko vjerujemo da je tvoja iznimna dobrota, koju su mnogi članovi zajednice spomenuli u opraštajućim porukama, obasjala nebo. I čujemo u svojim srcima, kao i na sprovodu kroz oblake iznad Samobora, glas našeg ljubljenog Gospodina: „Josipa, vjerno si služila, trku dovršila. Uđi u radost Gospodara svoga.“
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatitiza tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterapija dr. Tomislav Ivančić možete pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
