TRUD I PLOD
Ova mala anegdota me potakla na promišljanje kako nerijetko u našem životu postoje brojne stvarnosti koje često nisu odmah i “na prvu” opipljive i vidljive, čak djeluju i pomalo sakrivene. Neke nam čak i smetaju i čine se kao velike prepreke. Može nam se ponekad i činiti kako naš trud i napor koji u nešto ulažemo ne rađa plodovima i rezultatima koje bi željeli. Trudimo se činiti dobro, oprostiti nekome tko nas je povrijedio, no, ta osoba i dalje ustraje u svojim ružnim riječima i osudama. Možda se i sam ponekad pitaš: “Ima li to smisla? Isplati li se uopće oko toga truditi?”. O, kako da ne, dragi prijatelju! Koliko se samo toga odvija i raste u tišini, u našim mislima, u skrovitosti našeg srca, kroz svaki naš napor. Maleno dijete iz dana u dan potiho raste pod majčinim srcem, učenik provodi sate i sate za radnim stolom kako bi položio zahtjevan ispit, roditelji strpljivo, s puno pažnje i nježnosti odgajaju svoje dijete, mladi sportaš trenira ustrajno i naporno kako bi postao vrhunski. Rezultate i plodove potrebno je pričekati.
No, nemoj se obeshrabriti, dragi prijatelju, kada plodovi tvojih napora nisu odmah vidljivi, kada ti se čini da drugi uspijevaju, a ti ne, kada netko nije primijetio tvoj trud, kada ti se čini da stojiš na mjestu. Sve ono dobro koje činiš, svaki tvoj ustrajan iskorak, svako nova dobra navika, svaka tvoja čežnja da nešto promijeniš na bolje u svome životu, itekako imaju smisao. No, važno je znati pričekati, i kad ne vidiš ovog trena rezultat, budi strpljiv, ne odustaj i nikada, nikada ne moj prestati vjerovati da je moguće da se nešto promijeni na bolje.
Kao što postoji vidljivi vanjski svijet, tako postoji i onoj unutarnji, “duhovnim ticalima” opipljiv svijet. Upravo kroz njega čovjek nadublje raste, spoznaje, napušta staro i ulazi u novo, tu se stvaraju odluke i nastaju prvi iskoraci ka dobru, tu se odlučuje za ljubav i oprost, tu nastaju nove ideje i pokreće kreativnost. Ti nikada nisi onaj od jučer pa čak niti onaj od jutros! Svakog trena si nov jer ti Stvoritelj svakog trena obnavlja i daruje život!
I sve ono što je možda sada kao sjeme posijano, samo čeka priliku da proklija i da počne rasti, da se ostvari, da počne djelovati, da donese plod u tvom životu. Niti jedan trud nije uzaludan. Vjeruj u sebe jer sam Stvoritelj vjeruje u tebe! Sigurno ćeš uspjeti! I iznenaditi ćeš se, kada poput ove konobarice iz anegdote, doživiš kako tvoj Stvoritelj vidi sve što činiš i kako te On daruje i budi siguran da su Njegovi darovi puno vredniji od “par novčića”…
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.