Piše: Lana Poljak Branisavljević
BUDI SVOJ
U trenutku začeća svaki je čovjek od Stvoritelja dobio dar svoje osobe, svoju originalnost i posebnost. No, iako sam puno puta do sada sebi to posvijestila, više puta i izgovorila: ” Nitko na svijetu nije bio, niti će biti kao ja.”, postoje trenuci kada se i sama uspoređujem sa drugima, bilo po dobru i uspjehu ili pak negativnosti ili lošim stvarnostima. Također, mnogi od nas doživljavaju, već od svoga djetinjstva kako nas ponekad, nenamjerno ili nesvjesno, roditelji, odgajatelji, učitelji ili prijatelji znaju uspoređivati s drugima. “Zašto nisi uredniji, mirniji, marljiviji ili pak uporniji, zašto se ne ugledaš na brata, kako to da si baš ti bio najsporiji”, riječi su i rečenice koje naša duša, naša osoba često upija kroz odrastanje. Mnoge od tih riječi i danas čuvamo u svom sjećanju i pamćenju, zar ne?
No, pitam se, mogu li ja biti kao netko drugi? Mogu li govoriti kao netko drugi? Imam li ista znanja i iskustva kao netko drugi? Sam Stvoritelj je htio baš mene ovakvu, zar ne? On u mene vjeruje. A ja? Vjerujem li u ono što On govori i misli o meni? Ili u ono što drugi ljudi govore o meni? Njemu se sviđa boja moga glasa, moja nespretnost, moj smisao za humor, moja šutljivost, moja radoznalost, moja ozbiljnost…
Prihvatiti sebe onakvim kakvim me On stvorio temeljna je odluka na putu da zavolim sebe i svoj život. Zapitaj se danas, dragi prijatelju, imaš li strahopoštovanja pred tim Stvoriteljevim djelom koji si ti sam? Tvoj život, ti kao osoba sa svim svojim duhovnim sposobnostima, Njegovo si remek djelo. Podcjenjuješ li tu svoju vrijednost i svoje dostojanstvo od Njega dobiveno? Zašto misliš da su drugi vrijedniji ili bolji od tebe? Zastani malo…
Uzmi komad papira i zapiši sljedeću rečenicu: Prihvatiti svoj život iz Stvoriteljeve ruke za mene znači…ili…Ja sam jedinstvena i neponovljiva osoba u povijesti čovječanstva zato što…
Daj si vremena, dopusti da ti se otkriva ta istina o tebi samome…A onda na kraju probaj zahvaliti za dar svoga života, za samoga sebe, za to što nosiš Njegovo dostojanstvo, što te ljubi ovakvog kakav jesi, za sve dobro koje si primio, za sve ono po čemu si jedinstven i što si Njegov miljenik, Njegova miljenica….I kako bi naš pisac August Šenoa rekao: Oj, budi svoj!Ta stvoren jesi čitav, u grudi nosiš, brate, srce cijelo; Ne kloni dušom, i da nijesi mlitav. Put vedra neba diži svoje čelo!”.
Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatitiza tiskano ili online izdanje.
Na taj način postajete i podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić te pridonosite razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.
Rođena u Zagrebu. U braku, majka dvoje djece. Po zanimanju mag. socijalnog rada, zaposlena u Domu za starije osobe u Zagrebu. Kao srednjoškolka 1998. godine dolazi u Centar za duhovnu pomoć u Zagrebu tražeći pomoć u suočavanju sa vlastitim egzistencijalnim strahovima. Istovremeno uz odlaske na hagioterapiju sudjeluje na seminarima za novu evangelizaciju i od tada je neraskidivo vezana za djelovanje Zajednice Molitva i Riječ i Centra za duhovnu pomoć u Zagrebu gdje je volonter od 2000. godine. Trenutno radi kao hagioasisten.
