U uredništvu portala smo osobno uvidjeli kako nije jednostavno napraviti treći korak (misao, riječ i djelo) te pročitano provesti u praksu. Kako bi sve nas motivirali i nadahnuli na konkretnu praksu odlučili smo pokrenuti novu kolumnu. Koja će za početak izlaziti jedanput tjedno i svaki put će biti neki novi kolumnist član Zajednice Molitva i Riječ (ZMR). Ideja je da budu kratke, ali proživljene. Pozivamo i vas da pokušate s nama uroniti u praksu, ali i poslati nam svoje iskustvo prakse ili komentar na mail: urednistvo@andjela
Piše: Danijela Vlatković
Prihvaćam moju slabost – neprihvaćanje
Toliko sam bila zadovoljna samom sobom kada sam u periodu od nekoliko dana uspijevala dobro se nositi s manjkovima funkcionalnosti u svojoj okolini. Izgledalo mi je da sam se izborila za prihvaćanje pogrešaka nekoga tko radi sa mnom svakodnevne manje-više slične stvari, jer smo upućeni na uzajamno surađivanje.
Međutim, nakon tog uspješnog perioda, došlo je do promjene na gore:
manjkovi su postali učestali. Potrebno je bilo da neprestano ulazim u prihvaćanje stalno novih i novih situacija. Što je bilo dobro usvojeno u izvršavanju posla, kao da se sve zaboravilo? Bilo mi je jasno da ne mogu prihvaćati, niti ovakvu promjenu, niti pojavu nesposobnosti! Činilo mi se da
samo svaki dan priznajem grijeh neprihvaćanja i “ stojim na mjestu“, čak ulazim
u dublju frustraciju.
Sjetila sam se rečenice: „ Ne opirite se Zlomu!“ A ja se opirem. Krivo radim.
Tada sam okrenula taktiku i rekla: prihvaćam svoja neprihvaćanja, Isuse.
Samo me ti možeš osloboditi toga, ne mogu sama, ne mogu svojim snagama.
Prihvaćam, neka bude tako moje neprihvaćanje moja svakodnevica. Neću se
odupirati.
A onda me Isus oslobodio. Ne gledam više – prihvaćam li ili ne, samo mirno idem dalje. Ostalo je isto, ali kao da više ne prolazi kroz mene, nego pored mene. Ne smeta me, jer si mi Ti poslao Branitelja!
https://hagio.hr/kolumne/sagraditi-kucu-na-stijeni/nova-kolumna-sagraditi-kucu-na-stijeni/