Kako do Boga
Čovjek ima mogućnost da s Bogom komunicira. Čovjek je, kako kaže Sveto pismo, stvoren na Božju sliku. Bog mu je udahnuo svoj životni dah. Stoga čovjek nije nepremostivim ponorom odvojen od Boga. Bog je duh, ali je i čovjeku dao duh kako bi mogao s njime komunicirati. Pa i kad je čovijek pao pod teretom grijeha i odvojio se od Boga. Bog mu je nanovo u krštenju darovao život i dao mu Duha Svetoga. Tako čovjek ima božanku moć komuniciranja s Bogom. Bog je, uostalom, postao čovjekom. Nije dakle samo čovjek Božja slika, nego je i Sin Božji postao čovječja slika. Ne samo da je čovjeka na svoju sliku načinio, nego je nekako i sama sebe načinio na čovječju sliku. Bog je postao čovjekom kako bi čovjek postao Bogom, naglašavaju crkveni oci. Budući da je Bog postao čovjekom, čovjek ga može naći i s njime komunicirati.
Bog je stvorio svijet. Stoga priroda nosi otiske njegove prisutnosti. No Bog nije samo stvorio, nego i uzdržava svijet. Na neki način on ga stalno stvara. To znači da ga nije napustio, nego ga stalno uzdržava da prirodni zakoni u njemu nasmetano djeluju. Bog je među nama stalno prisutan. To je prisutnost njegova djelovanja i stvaralaštva među nama.
Bog je prisutan i po savjesti koja je u nama. U savjesti se čovjek doživljava odgovornim u transcendenciji, a ne u imanenciji. U savjesti je čovjek transcendentan, nadilazi sva stvorenja pa i svekoliko čovječanstvo. Čovjek je spreman ostati uza svoju savjest i protiv uvjerenja čovječanstva i svekolike ljudske povijesti. Tako je savjest, na neki način, izravna čovjekova veza s Bogom. U njoj se on osjeća odgovornim pred Bogom. Budući da čovjek ne može ne griješiti, osjeća se osuđenim i boji se savjesti. Tako se dogada da zbog pogažene savjesti mora bježati pred Bogom. I tako odlazi u ateizam. Kao što znanstvenik u laboratoriju, radeći samo na materijalnoj zakonitosti znanosti, sve više postaje ideolog i poklonik znanosti te se udaljuje od Boga, tako se i čovjek koji gazi savjest sve više udaljuje od Boga. Ateist je čovjek koji vjeruje da Boga nema. Budući da Bog ne spada u područje eksperimentalne znanosti, njega se ne može dokazati znanstvenim metodama. Dakle, čovjek koji se služi samo znanstvenim zakonitostima može pomisliti da Boga i nema, jer ga on ne registrira. To je kao kad svemirski letač tvrdi da Boga nema jer ga u svojim letovima nije sreo.
Ljubav se znanstvenim metodama ne dâ ni dokazati niti opovrgnuti. Moralne se i etičke zasade znanstvenim metodama ne mogu ispitivati. Kad čovjek počne činiti dobro, približava se Bogu i brzo postaje čovjek koji komunicira s Bogom. No, Bog je i progovorio čovjeku. Bog se objavio čovječanstvu. Bog je govorio od praiskona. Sve religije i najstariji mitovi sadržavaju u srži nešto od te praiskonske objave. Bog se, međutim, jasno objavio po starozavjetnim prorocima i, konačno, sâm je došao među nas u Isusu iz Nazareta.
Rođen je u Davoru 1938. godine. Nakon filozofskog i teološkog studija u Zagrebu i Rimu zaređen je 1966. godine za svećenika zagrebačke nadbiskupije. Postigavši magisterij iz filozofije i doktorat iz teologije na papinskom sveučilištu Gregoriana u Rimu, vraća se 1971. godine u Zagreb gdje postaje profesor Katoličkog bogoslovnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu. Pročelnik je katedre fundamentalne teologije, bio je jedan od urednika Bogoslovske smotre.
Područja njegovog znanstvenog rada su filozofija, teologija i književnost. On istražuje odnos filozofije i teologije, vjere i znanosti, ateizma i religioznosti, objave i vjere, Crkve i crkvenih zajednica, kršćanstva i religija, fenomen sekti i pitanja teološke epistemologije. Osobito područje njegova zanimanja je istraživanje čovjekove egzistencijalno-duhovne dimenzije, gdje otkriva način suvremene evangelizacije te nužnost razvoja duhovne medicine, koja je uz somatsku i psihičku nezaobilazna u cjelovitom liječenju čovjeka, a osobito u liječenju duhovnih bolesti i ovisnosti. U tu svrhu razvio je metodu hagioterapije i osnovao 1990. godine u Zagrebu Centar za duhovnu pomoć čiji je predstojnik.
Od 1971. godine uz rad na fakultetu bio je studentski vjeroučitelj u Zagrebu, inicijator molitvenog pokreta unutar Crkve u Hrvata, osnivač vjerničkog društva pod imenom Zajednica Molitva i Riječ (MiR), te voditelj brojnih seminara za duhovnu obnovu i evangelizaciju kod nas i u inozemstvu.
Nakon završetka studija i znanstvenog doktorata iz fundamentalne teologije na …
(Nastavak pročitajte na https://hagio.hr/tomislav-ivancic/)
