Piše: Mario Tokić, četvrta točka formacije ZMR  

Piše jedan pustinjak kako je vidio neiskusnog učenika kako se pred nekim ljudima hvalio vrlinama svog učitelja nastojeći da po tuđoj slavi i sam postane slavnim, no izložio se ruglu jer mu svi rekoše: “Pa kako to da jedno tako plodno drvo ima na sebi tako jalovu granu?!”

Često na različitim evangelizacijskim skupovima, propovijedima, katehezama, predavanjima, znamo čuti mnoštvo pametnog, i to zadivi naš um, ali srce ostane isto, nepromijenjeno. Često sam se i sam uhvatio da sam izgovorio neke riječi koje nisu moje ili koje su bile samo pametne i koje nisu promijenile drugoga.

Mnogi će reći da nije na nama da mijenjamo druge i da o tome brinemo, i to je istina, Bog je onaj koji mijenja. Ali je na nama da sebe preispitamo kako to mi živimo, jesmo li poticaj za promjenu, mijenjamo li sebe? Što mislimo ili izgovaramo o drugima? Koliko strpljivo slušamo, jesmo li se obratili od negativnog ili smo u savezništvu s nečim što odbacuje Boga koji svoga Duha Svetoga udahnjuje u nas (usp. 1 Sol 4, 8)? 

Kada netko tako provokativno govori, vidiš mu u očima kako šara po publici i da on istinu govori, a na kraju ništa, ostane samo suh govor i ponekad srdit govornik koji je potrošio vrijeme i nije stvorio odnos sa slušateljima. Kao da je htio očistiti tuđe dvorište dok je njegovo neuredno. Nešto fali i često se pitam što to fali?

Iskrenost bez ljubavi je užasna, ona je više zlo nego li dobro djelo. Mnogi prestaju biti u pravu samo zbog načina na koji nešto kažu. Nema smisla djelovati bez ljubavi, nema smisla djelovati bez duha koji je pun znanja, ali nije na istoj frekvenciji s Duhom Božjim.

Ako samo vjerujemo i ako istinu govorimo, a pri tome ne ljubimo, neće biti plodonosnih djela i uzalud je sve. Riječ bez ljubavi je razarajuća koliko god bila istinita i za nju ćemo odgovarati.

Bez života koji je spreman svaki dan preispitati svoju savjest, koji je spreman zavoljeti one koje će susresti, bez života koji je oplođen dubokom molitvom, obraćenjem, odnosom s Ocem, i mi postajemo samo jalove grane koje pokušavaju svoj identitet skriti na stablu nekoga drugoga.

Ti vrijediš! I netko je imao povjerenje u tebe da možeš biti njegov suradnik i činiti djela Božja. Zaroni u tu ljubav s povjerenjem, a potom djeluj.

Ovaj članak je besplatan. Ako želite pročitati više sadržaja, odnosno cijeli časopis možete se ovdje pretplatiti za tiskano ili online izdanje.
Informaciju kako postati naš suradnik ili podupiratelj Zaklade hagioterpaija dr. Tomislav Ivančić možete 
pronaći ovdje te tako pridonijeti razvoju hagioterapije i ostvarenju naše vizije.